Hrvatski naziv sela Ilača spominje se od 16. stoljeća. To je ime selo dobilo po Crkvi svetog Ilije koja je građena u 12. ili 13. stoljeću.
    Ilača je smještena na krajnjem istoku Republike Hrvatske, nedaleko od Šida. Zaštićena je plodnom srijemskom ravnicom na obroncima Fruške Gore. Najveće naseljavanje Ilače počinje početkom 18. stoljeća kad je podignuta drvena Crkva sv. Jakoba, koja je spadala pod franjevačku župu u Tovarniku. Današnja Župna crkva sv. Jakoba građena je od 1763. do 1781. godine u novoromaničkom stilu. Odvajanjem od tovarničke župe osnovana je u Ilači 1941. godine samostalna župa i sagrađen župni dvor. Crkva je obnovljena nekoliko puta tijekom svoje povijesti, a i dodane su mnoge druge građevine uz crkvu. U Domovinskom ratu župna crkva, župna dvorana i župni dom su bili devastirani i opljačkani.
O GOSPINOJ CRKVI »NA VODICI«: Sedam godina nakon lurdskih ukazanja, na Gluhu nedjelju 1865. godine, dok je Ilačanin Petar Lazanin vodio blago na pašu, opazio je kako je put kojim prolazi mokar. Čim je otkopao mjesto gdje je zemlja bila najvlažnija provrela je voda još jače. Iste noći Đuka Ambrušević u snu je vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci. Bila je obučena u modro i bijelo odijelo. Rekla mu je kako je izvor njezin i neka se ogradi da se na njemu ne napaja stoka. Njena je želja da ona tom vodom pomaže ljudima.
    Izvor je ograđen i počeli su pristizati prvi hodočasnici. Mjesto je prozvano »Gospina vodica«. Bolesnici koji su se prali na tom izvoru ozdravljali su i to je privlačilo mnoštvo hodočasnika. Dogodila su se mnoga čudesna ozdravljenja. Zanimljivo je spomenuti i događaj za Veliku Gospu iz 1944. godine, kojega još uvijek dobro pamte stariji Šiđani. Naime, te kao i prethodnih godina do tada, u Ilaču je pristigla velika grupa hodočasnika, domaćih Nijemaca iz Rume. U jednom momentu netko je iz te grupe uzviknuo – »pogledajte gore!« Svi su pogledali gore, ali samo su Njemci iz Rume vidjeli Isusa kako plače i nježno ih gleda. Nitko tada nije kužio što to znači. Ali, samo poslije nepuna dva mjeseca svi Nijemci su protjerani, a puno ih je završilo i u logorima diljem Srijema, gdje su mnogi skončali svoje živote. Crkva posvećena Gospi Ilačkoj »na vodici« sagrađena je od 1867. do 1870. godine.
    U Domovinskom ratu svetište je uništeno i crkva opljačkana.
HODOČASNICI SA SVIH STRANA: Za blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, u Hrvata poznatiji kao blagdan Velike Gospe, ovo Marijansko svetište prepuno je vjernika. Tako je bilo i ove godine. Već u poslijepodnevnim satima 14. kolovoza Ilača je bila prepuna hodočasnika iz cijele Đakovačke i Srijemske biskupije, ali su došli mnogi i iz Zagreba i inozemstva. Veliki je broj hodočasnika iz istočnoga dijela biskupije, to jest Vikarijata srijemskog, posebno iz Šida i okolice.
    Mnogi stariji Šiđani se i danas sjećaju kada su išli još kao mladi pješice u Ilaču za Veliku Gospu. Krenuli bi 14. kolovoza, pa bi bili cijelu noć i ujutro na misi, a tek bi u popodnevnim satima 15. kolovoza ponovno pješice krenuli doma. Ovako su nekada hodočastili katolici iz Šida, Srijemske Mitrovice, Sota, Erdevika, Kukujevaca, Gibarca, Morovića, Vašice, Batrovaca, Berkasova, Bikića, Ljube, Rume, Inđije. Tako je bilo sve do konca Drugog svjetskog rata. Na žalost, nakon rata broj katolika se drastično smanjivao, a i oni koji su ostali, danas su razdvojeni granicom od matične domovine i više ne idu pješice na hodočašće u Ilaču.
    Ipak, i danas je puno mladih iz okolice Vukovara, Iloka, Vinkovaca, koji dolaze pješice u Ilaču na dan Velike Gospe.
    Na svim misama 14. kolovoza, u 17, 19, 21 sat i u polnoć, bilo je uistinu puno nazočnih vjernika. Nakon mise u 21 sat uslijedila je tradicionalna procesija oko Svetišta s upaljenim svijećama i pjesmom. Misu u polnoć predvodio je mladomisnik iz Nijemaca, vlč. Nikica Bošnjaković.
    Glavna misa je bila na dan Velike Gospe, u 10.30. Pred nekoliko tisuća vjernika predvodio ju je pomoćni biskup Đakovačke i Srijemske biskupije Đuro Hranić