KRUP­NI KA­PI­TAL – KRUP­NI KRI­MI­NAL

Antieuropski lobi je taj koji zapravo upravlja državom. Na žalost, to je još jedan pokazatelj da se nedostatak političke volje, spremnosti i želje u Podgorici i Beogradu da idu ka EU i implementiraju standarde EU ne može nadomjestiti i da se, praktički, daje  signal Bruxellesu da će, ukoliko ima namjeru integrirati SiCG i Kosovo u EU, morati poduzeti malo konkretnije mjere i da na neki drugi način pokuša otpočeti ovaj proces, jer je očigledno da i u Srbiji i u Crnoj Gori postoje moćne strukture koje se kreću oko krupnog kapitala, krupnog kriminala i krupne politike kojima odgovara status quo i koji su veoma zabrinuti činjenicom da će se jednoga dana morati suočiti s veoma strogim europskim standardima koje bi mogle ugroziti njihove monopolske pozicije i profitabilne poslove. Nebojša Medojević, direktor podgoričkog Centra za tranziciju, B92, 16. kolovoza

EROT­SKA JU­GO­NO­STAL­GI­JA

Srpsko-hrvatsko izdanje američkog časopisa »Playboy« posljednjih je mjeseci objavljujući obnažene slike nekih od najvećih sex simbola bivše zajedničke države napravio nezapamćenu »reintegraciju« medijskog prostora nekadašnje Jugoslavije. Skidanje Suzane Mančić, predratne televizijske voditeljice i, nesumnjivo, jedne od najatraktivnijih srpskih dama, i objavljivanje njenih provokativnih fotografija u »Playboyu« posljednjih je dana izazvalo pravu čitalačku pomamu od Vardara pa do Triglava. Gola Suzana Mančić u nemogućoj misiji srpsko-hrvatskog pomirenja. Slobodna Bosna, 12. kolovoza.

KRAT­KO­VJE­KI SI­JAM­SKI VE­SE­LJAK

Ova državna zajednica, oročena na tri godine – nije imala himnu. Još je nema, a hoće li je i kada dobiti – ne zna se. Može biti da svečana pjesma zajedničke države bude posmrče, melodija tužbalica nastala taman da veselim lelekom obznani kraj političke, poetske i glazbene parodije. Zbog toga se možda i krenulo s komičnim opitom: lijepljenje pjesme na pjesmu, kidanje pa sastavljanje, sječa udova kako bi se prišile glave i dobio kratkovjeki sijamski veseljak. Nešto najtužnije, dakle, što se moglo smisliti u državnoj kirurgiji, kompilacija ravna najboljim satiričnim idejama. Utoliko bolja što su zajednički svečani umjetnici sve to radili smrtno ozbiljno. Da stvar nije predviđena za emotivno ushićenje, moglo je biti mnogo veselja. Ljubodrag Stojadinović, Politika, 15. kolovoza

KEN­TA­UR­SKA DRŽAVA

Prvi EUropljani su postali EUropljani kada su smogli umnu snagu i odlučnost srca da se otrgnu od omamne sile vlastitog mitskog mišljenja, kako bi u sebi otkrili cijeli jedan novi kozmos smisla logičkog mišljenja, koji će svim stranama njihovog života davati novi smisao. Mi se još nismo otrgli od te sile. Zato i glavinjamo kroz prostor i vrijeme poput krdnih životinja. I Državna Zajednica Crne Gore i Srbije u kojoj, tobože, živimo, nije ništa drugo nego mjera naše opće posvađanosti s logikom. Ona je golemi i glupi logički paradoks. Svrha i smisao njezinog nastanka, postojanja i budućeg trajanja sabiralište je fundamentalnih logičkih grešaka. »Misaone« strategije argumentiranja razloga njezinog nastajanja i postojanja, kojima se služe svi oni koji su sudjelovali u stvaranju i održavanju u životu ove kentaurske države, zaslužuju jednu veliku povijesnu i školsku jedinicu iz logike. Milenko A. Perović, podgorički Monitor, 13. kolovoza

Crnogorski ustaša

U prijedlogu himne SiCG nema Njegoša, »najmudrije srpske glave«, navodno stoga što je originalni tekst za »Oj, svijetla majska zoro« napisao Sekula Drljević 1937. i u tih se 16 stihova nigdje ne spominje Njegoš. Tvrdi se da su stihove o Njegošu, Kosovu i Obilićima dodali srpski nacionalisti, jer je Drljević bio crnogorski nacionalist blizak Hrvatima. Dio beogradskog tiska Drljevića je proglasio »crnogorskim ustašom odgovornim za genocid nad Srbima«, a skladbu »Oj, svijetla majska zoro« smatra »kavanskom poskočicom«. Davor Pašalić, »Nacional«, 10. kolovoza