U  sljedeća dva tjedna, sve do konca kolovoza, bit ćemo svjedoci putem televizijskih ekrana (ukoliko netko već nije u Grčkoj) najvećeg planetarnog sportskog događaja – Ljetnih olimpijskih igara u Ateni. Stariji pamte mnoge prošle Olimpijade koje su ispratili tijekom svog života, a za one nešto mlađe i najmlađe evo malog podsjetnika, uz najvažnije činjenice vezane za igre zbog kojih su u prošlosti prestajali ratovi pod geslom olimpizma.
    Temeljita načela olimpizma baziraju se, prije svega, na osnovima širenja međunarodnog prijateljstva i širenja mira među narodima diljem planeta Zemlje. Moderne Olimpijske igre zamišljene su, idejom njihovog »oca« Pierrea de Coubertina, kao suvremeni nastavak starogrčkih igara u čast boga Zeusa tijekom kojih su prestajala sva neprijateljstva među sukobljenim narodima, a na drevnom stadionu u Olimpiji najbolji od najboljih atleta su se borili za prestižni lovorov vijenac namijenjen pobjednicima u antičkim disciplinama.
    Svečana ceremonija otvorenja uvijek podrazumijeva povorku i svečani mimohod zemalja učesnica Olimpijskih igara. Prema ustaljenom načelu obnovljenih modernih igara defile uvijek predvodi reprezentacija Grčke, zbog počasti zemlji koja je zaslužna za pokretanje najvećeg društveno-sportskog događaja u svijetu, a na začelju kao posljednja uvijek izlazi zemlja domaćin, što se ovog puta iz objektivnih okolnosti neće dogoditi.
    Olimpijska zastava prvi put je razvijena sa svojih pet raznobojnih olimpijskih krugova na bijelom platnu na Igrama u Antwerpenu 1920. godine. Interesantno je da ovih pet boja (crvena, žuta, plava, zelena i crna) predstavljaju sve boje koje se nalaze na svim zastavama svijeta i da zastava bilo koje države sadrži barem jednu od njih.
    Olimpijska zakletva koju, u ime svih sportaša koji učestvuju na Igrama, polaže izabrani sportaš ili sportašica po prvi put je, također, izgovorena u Antwerpenu (1920.). Ona simbolizira datu sportsku riječ po kojoj će se svi sportaši pridržavati fair playa i poštenog nadmetanja u duhu olimpizma.
    Olimpijska baklja, plamen koji simbolizira spajanje svih država učesnica Igara za vječnim ognjem olimpizma iz stare Helade, iz koje su potekle moderne igre, započela je svoju tradiciju od Olimpijade u Berlinu 1936. godine. Paljenjem Olimpijskog plamena, iz ruku posljednjeg počasnog nositelja baklje, na stadionu na kojemu se održava ceremonija otvorenja, igre službeno započinju.
    Olimpijske medalje koje dobivaju troje prvoplasiranih (I. mjesto – zlato, II. mjesto – srebro, III. mjesto – bronca) produkt su modernih igara, jer su se za starih Olimpijskih natjecanja pobjednici nagrađivali lovorovim vijencima. Također, u počast pobjedniku ili pobjednicima, na najvišem jarbolu se ističe zastava države iz koje dolaze uz intoniranje nacionalne himne. Olimpijska medalja smatra se u svijetu sporta najvrednijim trofejom u karijeri bilo kojeg sportaša.
    Maratonska utrka koja se trči u dužini od 42 kilometra i 195 metara, jamačno je najpoznatija disciplina Olimpijskih igara jer predstavlja sportski spomen za poduhvat grčkog vojnika koji je pretrčao razdaljinu od grada Marathona do Athene (490. godine prije Krista), da bi obznanio pobjedu nad Perzijancima i pao mrtav od umora.
SVE DOSADAŠNJE LJETNE OLIMPIJSKE IGRE:
1896. – Atena, 1900. – Paris, 1904. – St. Louis, 1908. – London, 1912. – Stockholm (nastao je prekid zbog I. svjetskog rata), 1920. – Antwerpen, 1924. – Paris, 1928. – Amsterdam, 1932. – Los Angeles, 1936. – Berlin (prijekid zbog II. svjetskog rata), 1948. – London, 1952. – Helsinki, 1956. – Melbourne, 1960. – Roma, 1964. – Tokyo, 1968. – Mexico City, 1972. – Munchen, 1976. – Montreal, 1980. – Moskva, 1984. – Los Angeles, 1988. – Seul, 1992. – Barcelona, 1996. – Atlanta, 2000. – Sydney, 2004. – Athena