U organizaciji Gradskog muzeja u Subotici u sklopu programa »Interetno festivala«, 10. kolovoza održana je projekcija filmova, autora Rajka Ljubiča i autorice Csille Fejőš. Prikazana su četiri kratka etnološka filma. Na projekciji filmova održanoj u Galeriji dr. Vinko Perčić sve prisutne je pozdravila povjesničarka umjetnost Olga Kovačev Ninkov, kao i Roland Brozovski, koji je jedan od čelnika »Interetno festivala«.
    Olga Kovačev Ninkov je u svom obraćanju rekla kako je ova manifestacija na neki način obilježavanje kraja »Dužijance« i početak »Interetno festivala«. Sve nazočne je upoznala s autorima filmova, dok je o Fes-tivalu govorio Roland Brozovski. »U organizaciji Mađarskog kulturnog centra ‘Népkőr’ iz Subotice organizira se ‘Interetno festival’, koji je započeo 9. kolovoza i traje sve do 25. rujna. ‘Interetno festival’ obuhvata ples, narodnu muziku, dokumentarne filmove i sve ostalo vezano za etnografiju. Cilj nam je bio da se ne zaborave običaji i tradicija ovoga podneblja«, rekao je među ostalim Brozovski.
RIS: Rajko Ljubič, redatelj i snimatelj rođen je u Subotici 1952. godine. Studirao je u Zagrebu na Kazališnoj akademiji odjel kamere, na kojoj je diplomirao 1976. godine. Radio je na TV Novi Sad. Do sada je snimio mnoštvo filmova, počevši od 1993. godine, pa sve do danas. Na ovoj projekciji prikazani su njegovi kratki filmovi »Đuga« i »Kruv naš svagdanji«, a za njih je autor rekao: »Ova dva večerašnja filma su nekako nastala u istom dahu, iste godine, istoga ljeta, mada obrađuju drugačiju temu. »Đuga« je kratki igrani film koji obrađuje sjećanje jednoga starog čovjeka na svoje djetinjstvo, a s druge strane on pokazuje i to kako se nekada radio ris. Kako je taj čovjek, tadašnji dječak, doživljavao taj teški rad. Taj način rada sam i ja prvi puta vidio kada sam upoznao obitelj Piuković koja na jednoj maloj parceli gaji staru vrstu žita, tamo je i snimano, tako da je sve autentično, sve je kako je bilo nekada. Ovo je originalna priča, koju je napisao Luka Števinović«.
»KRUV NAŠ SVAGDANJI«: Drugi film, je na neki način ilustracija knjige Alojzija Stantića, »Kruv naš svagdanji«. Od tih sačuvanih elemenata nap-ravljen je prikaz, kako se dolazilo do kruha, što su sve ljudi, ovaj narod, Hrvati-Bunjevci u sjevernoj Bačkoj radili da bi došli do kruha. »Film počinje s molbom Bogu, da pomogne da žito iznikne i sazrije. Kada se posije žito, pa sve do kosidbe sve je u Božjim rukama, a ljudi vjernici su se morali oslanjati na nekoga, a to je bio Bog. U drugom djelu filma nastojao sam pokazati stari način rada, kosidbu na parceli obitelji Piuković. Bilo je važno prikazati taj način rada, uz detaljno objašnjenje Alojzije Stantića koji nas vodi kroz film. U ovom filmu su prikazane i stare mašine. One se još uvijek pokazuju i rade samo kod nas. Obzirom da su mašine i običaji stari, uvidio sam pot-rebu sve ovo prikazati na vizualan način, sav taj mukotrpan rad. Treći, završni dio je prikaz kako se kruh pravi. Kako se mijesi i peče. Ovo su etnografski filmovi koji nastoje zabilježiti način rada od prije mnogo godina. Ima još ljudi koji su radili na taj način, ali mladi to ne znaju i neće znati. Zato je i snimljen ovaj film, za budućnost«, rekao je Rajko Ljubič.