Marko Antonini, slikar, rođen je 7. rujna 1849. godine u Gemoni, Italija, a preminuo je 26. svibnja 1937. godine u Zagrebu. Učio je na Accademia delle Belle Arti u Rimu, a u Zagreb ga je 1875. doveo grof Artur Nugent da mu obnovi stropne i zidne slike dvoraca u Oroslavlju i Trsatu. Nakon što se nastanio u Zagrebu, uredio je 80-tih godina svoj atelijer. Od 1888. do 1892. godine radio je kao slikar dekoracija za staro kazalište na Markovu trgu u Zagrebu. U Kazališnom muzeju se nalazi oko pedeset obojenih scenografskih skica iz njegova posjeda.
    Figurativne i dekorativne kompozicije u fresko-tehnici najopsežniji su i najvažniji dio njegove djelatnosti. Oslikao je oko 100 crkvi i kapela u Hrvatskoj, Slavoniji, Istri, Dalmaciji i Bosni, npr.: župnu crkvu u Bistri 1888., župnu crkvu u Brckovljanu 1889., franjevačku crkvu u Slavonskoj Požegi i župnu crkvu u Stražemanu 1891., župnu crkvu u Gušću 1892., neogotičku kapelu u Brckovljanu 1894. Njegov slikarski domet prikazuju kompozicije u prizemnim hodnicima Livadićeva dvora (Samoborski muzej) u Samoboru iz 1897. godine. Od početka XX. stoljeća djeluje u Bosni, gdje oslikava pretežno crkve franjevačkih samostana: u Fojnici 1904., Varešu 1904. -1906., Gorici kod Livna 1906., Kraljevoj Sutjesci 1908, Plehanu 1909., Jajcu 1911. -1912., Livnu 1913. Prema svjedočanstvima naručilaca i suvremenika, tehnička strana njegovih radova bila je na zavidnoj visini. Prilikom izrade većih kompleksa crkvenih kompozicija vješto je sastavljao ikonografski program, ovisno o zaštitniku crkve, u okvirima crkvenog slikarstva druge polovice XIX. stoljeća i početka XX. stoljeća.