Harmonika Tomislava Vukova već dvadeset i pet godina nezamjenjiv je dio glazbenog kolorita poznatog subotičkog tamburaškog sastava »Hajo«. Uz vrijedan jubilej četvrt stoljeća postojanja, u mjesecu srpnju, u nakladi Croatia Recordsa izlazi i njihov autorski CD prvijenac, pa je harmonikaš i pjevač najpozvaniji za ovaj glazbeni razgovor.
HR: Glazbeni izričaj vojvođanskih Hrvata poglavito je zasnovan na tamburaškoj glazbi koja je nadaleko poznata po tradiciji svoje višestoljetne kvalitete. I sami ste cijeloga života praktički neraskidivo vezani uz tamburaše, ali je vaš instrument posve drugačiji. Što je uvjetovalo baš odabir harmonike?
Bilo je to u vrijeme mog ranog djetinjstva, kada je moj pokojni otac Stipan radio na željeznici s također pokojnim Mijom Milodanovićem, koji je svirao harmoniku u KUD »Bratstvo« i ujedno je obnašao dužnost kantora u crkvi u Starom Žedniku. Otac mi je kupio jednu malu plastičnu harmoniku i s tom je glazbenom igračkom praktički započela i moja ljubav prema ovom instrumentu, koji sam kasnije počeo ozbiljnije učiti upravo na privatnim satima kod čika Mije.
Prvu pravu harmoniku, Deliciju, dobio sam s devet godina, no iduće godine je moj utac preminuo i uslijedilo je nekoliko godina glazbene stanke, da bih u šestom razredu osnovne škole započeo s onim, pravim učenjem i vježbanjem i od tada, sve do danas, nisam stao.
Dražen Prćić
Opširnije u tiskanom izdanju
