Kultura

 

 

 

U odnosu na neke druge manjinske zajednice, kulturni prostor Hrvata u Vojvodini je nerazvijen i atomiziran, zajednički je zaključak sudionika ovoga susreta 

 

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem organizirao je u subotu, 1. lipnja, u Monoštoru radni sastanak s predstavnicima hrvatskih kulturnih udruga. Tema sastanka bila je Kulturna strategija Hrvata u Srbiji za razdoblje od 2013. do 2020. godine, dok je cilj skupa bio da se zajednički definiraju sadržaji ovoga dokumenta.

»Strategija u području kulture između ostaloga treba dati odgovor na ključno pitanje – što mi zapravo želimo od hrvatskog kulturnog prostora u Srbiji, kako bi onda spram tih naših želja i djelovali u budućnosti«, kazao je predsjednik IO HNV-a Darko Sarić Lukendić. »Je li to povećanje broja udruga, osnaživanje manifestacija u smislu njihove kvalitete i brojnosti, želimo li poticati osnutak udruga i tamo gdje je mali broj Hrvata? To su sve pitanja s kojima ćemo se suočiti i mislim da je oko tih pitanja važno da postignemo konsenzus«, kazao je Sarić Lukendić te kao dobar primjer povećanja prepoznatljivosti manifestacija istaknuo nedavno po prvi puta održanu manifestaciju srijemskih udruga »Srijemci Srijemu«, i slične ideje koje postoje na prostoru gdje djeluju šokačke udruge. 

Ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov je u svome uvodnome izlaganju pojasnio kako Kulturna strategija Hrvata u Srbiji treba biti temeljni dokument HNV-a. Ona mora sadržavati dva bitna elementa: glavne značajke kulturne scene hrvatske zajednice, te dati smjernice njezina razvoja. »Naše stajalište je da kulturu promatramo ne u njenom najopćijem značenju, već ćemo je razumijevati u jednom užem značenju, kao individualno duhovno stvaralaštvo koje za posljedicu ima neku vrstu materijalnih tragova, prije svega u području znanosti, umjetnosti i tvoračkih umijeća. U ta tri područja vidjet ćemo što je važno za identitetski prostor. Kada su u pitanju ciljevi Kulturne strategije mislim da se oni moraju okupljati oko dvije najvažnije cjeline – razvoja kulturnog stvaralaštva i razvoja aktivnosti na očuvanju kulturne baštine«, kazao je Žigmanov.

Osvrćući se na demografski i društveni položaj ovdašnjih Hrvata, naglasio je heterogenost i ranjenost zajednice. Naime, Hrvati iz Srijema, Bačke i Banata tijekom povijesti imali su različite procese društvenoga razvoja, različite vrste i dosege u integraciji u suvremenu hrvatsku naciju, bili su objekti različitih politika. 

»Mi smo ranjena zajednica, jer su mladi, školovani i sposobni ljudi otišli. Mi smo zajednica koja je do 1990. godine bila konstitutivni narod, a status nacionalne zajednica dobili smo tek 2002. godine. Tek tada nam je priznat status nacionalne manjine, pa institucionalna neizgrađenost svoje posljedice ima i u kulturi«, istaknuo je ravnatelj ZKVH-a i kao primjer naveo slovačku nacionalnu zajednicu koja ima sedam pokrajinskih smotri, dok Hrvati imaju samo dvije slične smotre – recitatora i pučkih pjesnika.

U drugom dijelu radnog sastanka sudjelovali su i predstavnici udruga koji su zajednički pokušali definirati temeljne značajke strategije kulture u hrvatskoj zajednica te elemente i sastavnice strategije po područjima kulture. Svi sudionici suglasili su se da kulturna politika u hrvatskoj zajednici ne postoji. Vlastiti kulturni prostor je nerazvijen i za razliku od ostalih manjinskih zajednica hrvatska zajednica nema asocijaciju kulturnih udruga. Kako je istaknuto, u kulturnim programima dominiraju foklorni sadržaji, izostaju smotre i prikazi godišnjeg stvaralaštva, djelovanje je atomizirano i uglavnom unutar društava, godišnje se organizira mali broj manifestacija od općeg značaja, postoji samo jedna profesionalna ustanova, institucije osnovane nakon 2000. nemaju vlastite prostorije i uglavnom rade u privatnim domovima ili pri Katoličkoj crkvi. »Vjerovali ili ne, u prostoru hrvatske kulture u Vojvodini profesionalno rade četiri osobe. Tri u Zavodu i jedna osoba u Gradskoj knjižnici. Jedan od ciljeva strategije zato će biti projekcija da se pojača profesionalni udio u kulturnim institucijama«, kazao je Žigmanov.

U Vojvodini djeluje oko 40 hrvatskih udruga kulture koje se razlikuju po misiji, vrstama programa, institucionalnim kapacitetima i lokaciji. Te udruge organiziraju najviše programa, a imaju najmanje novca. S druge strane, institucije koje se financiraju od strane države imaju mali broj sadržaja koji se odnose na hrvatsko kulturno naslijeđe. U diskusijama je istaknut i problem financiranja, odnosno dinamike raspisivanja natječaja koji su uglavnom u drugoj polovici godine, promjenjivi iznos sredstava planiran po natječajima, te povremena diskriminacija kada je riječ o sredstvima koje na natječajima dobivaju hrvatske udruge.

 

Zlata Vasiljević