Vladimir Antolić, arhitekt, urbanist i stručni pisac, rođen je 4. travnja 1903. godine u Dežanovcu kod Daruvara, a preminuo je 13. svibnja 1981. godine u Zagrebu. Srednju školu polazio je u Bjelovaru, gdje je 1922. maturirao. Studirao je arhitekturu na Technische Hochschule u Beču od 1922. do 1927. Nakon studija zapošljava se u Zagrebu kao projektant u arhitektonskoj firmi »Freudenreich i Deutsch« (1929. -1931.). Od 1931. do 1945. zaposlen je u Odjelu za urbanizam gradskog Građevnog ureda.
    U Zagrebu se povezuje s grupom mladih arhitekata koji zastupaju suvremene ideje u arhitekturi. Razvija široku djelatnost, projektira, sudjeluje na natječajima i izložbama (s grupom »Zemlja« u Zagrebu 1932.), drži predavanja i piše teoretske članke s područja urbanizma i stambene arhitekture. Kao član Radne grupe »Zagreb« (1932. -1935.) surađivao je na projektu i izvedbi kompleksa Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu, a samostalno je projektirao zgradu ambulante u Hirčevoj ul. (1936.), školsku gimnastičku dvoranu u Harambašićevoj ul. (1937.), Školu za civilnu zaštitu na Ksaveru (1937.), te Planinarski dom »Poštar« na Sljemenu (1938.). Godine 1946. osniva Urbanistički institut Hrvatske, a godine 1948. osniva Urbanistički zavod grada Zagreba. Bio je glavni urednik časopisa »Arhitektura« (1952. -1953.). Od 1953. do 1958. radi u Burmi generalni urbanistički plan Rangoona, a godine 1958. -1961. boravi u Maleziji, gdje radi regionalni prostorni plan doline Klang. U Zagreb se vraća 1965. i od tada je u mirovini.