Tema

Blagoslovom žita na salašu Albe Stipića u Maloj Bosni 25. travnja započela je svetkovina Dužijance, koja će kroz niz manifestacija različitog sadržaja trajati sve do posljednje nedjelje kolovoza. Nekadašnji stari običaj zahvale Bogu na rodu pšenice, kroz 103 godine svetkovanja, izrastao je u jedinstveni kulturni projekt koji ima posebno mjesto u Subotici i okolici u okviru kojega se predstavlja stvaralaštvo, običaji, tradicija Hrvata Bunjevaca. 

 

 

 

 

 

Salašarska i gradska

 

Predsjednik Organizacijskog odbora »Dužijanca 2013« Marinko Piuković podsjeća kako je izvorno Dužijanca na ovom podneblju ukorijenjena pod tim imenom označavala završetak žetve i žetvenih poslova na njivi. Slavlje po završetku risa priređivalo se na svakom salašu, odnosno imanju. »Bandaš je sa svojim risarima nakon završenog posla na njivi dolazio gazdi na salaš i izvijestio ga je da je posao gotov, te se takav veliki rad završavao veseljem. Bandaš je čovjek koji vodi svoju skupinu risara i ujedno je ne samo prvi u kosidbi, nego i ugovara poslove s vlasnicima imanja i odgovaran je za cjelokupan ugovoreni posao. U toj skupini su radile i žene risaruše. Dok su muškarci radili posao kosidbe, žene su najčešće skupljale žito u snoplje i vezivale ga. Zapravo, posao na njivi je bio završen onda kada je sve to skupljeno u snoplje i sadiveno  u krstine, te se govorilo da je žito bilo spašeno. Naravno, taj dio posla na njivi bio je kod gazde dočekan s velikom radošću, ne samo zato što je posao odrađen, nego i rod spašen, jer više vremenski uvjeti nisu mogli nanijeti veliku štetu«, kaže Piuković.

On ističe kako svoje utemeljenje Dužijanca dobiva 1911. godine kada ju je svećenik Blaško Rajić prvi puta uveo pod svodove crkve, te na svetoj misi zahvalnici s bandašom, bandašicom i cijelim pukom zahvalio za sretno završenu žetvu i rod. »Naravno, tada se još uvijek na salašima i imanjima ručno kosilo i dužijance su se priređivale u izvornom obliku, ali usporedo se odvijala i u crkvi. Polovicom prošlog stoljeća ručni rad praktički nestaje a zamjenjuju ga kombajni, međutim Dužijanca ima svoj kontinuitet od 1911. sve do danas, kada obilježavamo 103. Dužijancu. Taj se kontinuitet održao upravo održavanjem u crkvi, s tim što je 1968. prvi puta bila organizirana kao gradska manifestacija. Od 1993. godine crkveni obred i gradska manifestacija su sjedinjene i kao takve i danas ih proslavljamo«, ističe Marinko Piuković.