Oznaka geografskog podrijetla će, između ostalog, spriječiti zlouporabu naziva, jer je to isključivo kolektivno pravo ljudi s konkretnog teritorija, u ovom slučaju somborskog. Ona podrazumijeva da proizvod ima osobita svojstva i kvalitetu, koja je možda dobio zbog specifične klime, mikroflore, osunčanosti ili zbog ljudi iz tog kraja koji su vični napraviti neki proizvod, ističu u Zavodu za zaštitu intelektualne svojine.
Somborski sir je nešto čime se Somborci vole pohvaliti, kao nečim što je jedinstveni brend Sombora koji se nekada cijenio i na bečkome dvoru. Proizvodio se na okolnim salašima, jedno vrijeme čak ga je proizvodila i somborska mljekara »Somboled«, a danas proizvođača pravog somborskog sira gotovo i da nema. U većini slučajeva ono što se prodaje pod nazivom somborski sir samo je blijeda kopija čuvenog sira.
Ovčje mlijeko i somborski sir
Pravi somborski sir nekada se pravio od ovčjeg mlijeka i to ovaca rase cigaja, koja se gajila u okolici Sombora. To je takozvani somborski tip ovce cigaje. To je mliječni tip ovce cigaje, koja je od davnina selekcionirana i uzgajana kao mliječna ovca za mužu i od njenog kvalitetnog mlijeka se i pravio somborski sir. Kako je vremenom ovaca bivalo sve manje, sir se pravio od mješavine kravljeg i ovčjeg mlijeka, a kasnije samo od kravljeg mlijeka. Somborski sir je mekan, žućkaste boje, na presjeku se vide šupljine veličine manjeg zrna kukuruza. Puni se u male drvene kačice tako da trećina sira viri iz kačice, a taj gornji dio izgleda kao da je sir iskipio iz kačice. Na dijelu sira koji je izvan kačice obrazuje se tanka i nježna kora. Može se somborski sir praviti u obliku trapista, ali je onaj u kačicama bolje kvalitete. Prema sadržaju masti u suhoj materiji ovaj sir spada u grupu masnih sireva, a na osnovi sadržaja vode u grupu mekanih sireva.
Zlata Vasiljević
Opširnije u tiskanom izdanju
