Ministar za ljudska i manjinska prava SiCG Rasim Ljajić prihvatio se, milom ili već nekako drugačije, najtežeg posla. Kao predsjednik Nacionalnog vijeća za suradnju s Haagom bit će ovlašten za ono što je višegodišnjom političkom i medijskom propagandom, u ovoj zemlji proglašeno najgorim djelom – transferom optuženika u Haag. Nitko drugi toga se vrućeg krumpira nije htio prihvatiti. I ministar obrane i ministar vanjskih poslova našli su izliku da se izvuku, a originalan je, već po običaju, bio srbijanski ministar policije, koji je odmah na jugu Srbije otkrio nove teroriste, pa eto, on se već ima čime baviti. To što mu je pred nosom pobjegao optuženik za ratne zločine protiv Hrvata i drugih nesrba, nekadašnji skladištar i »predsjednik Republike Srpske Krajine« Goran Hadžić, ministra puno ne brine. Na pitanje, gdje mu je optuženik nestao iz svoje kuće u Novom Sadu, on lakonski odgovara: »Ja nisam operativni radnik, ja sam ministar i pokušavamo to ustanoviti«.
    Jurnjavom za raznim hadžićima, mladićima, pavkovićima, lazarevićima i ostalima, bavit će se, dakle, Rasim Ljajić. Bošnjak Rasim Ljajić. I tko onda može ustvrditi da pripadnici manjina u ovoj zemlji nisu ravnopravni, i da se ne mogu baviti baš svim poslovima, pa i onim isključivo srpskim?
    Ravnopravnost je u ovom, kao i u mnogim ranijim slučajevima, ponovno postav-ljena naglavačke. Može li itko zamisliti Milorada Pupovca kako po Hrvatskoj i Europi, u ulozi hrvatskog dužnosnika, traga za Antom Gotovinom? Nedvosmislena poruka Ljajićevog postavljenja na dodatnu funkciju jest: ako si pripadnik manjine i hoćeš ravnopravnost, eto ti, pa budi ravnopravan. Lovi optuženike, razbijaj patriotsko-kriminalni lobi, udaraj glavom o zid, pa ako uspiješ – odlično. Ako ne – doći ćemo ti na sprovod. Posljednji koji je imao namjeru ozbiljno surađivati s Haagom, bio je Srbin Zoran Đinđić. Sad počiva u miru.
    Ministar Ljajić tješi se riječima kako je njegova nova obveza samo »savjetodavna«, i kako se »ne može netko, samo zato što je nacionalna manjina, baviti samo određenim pitanjima. Ne mogu ja ili netko drugi, samo zato što sam pripadnik manjine, biti određen baviti se samo pitanjima manjina. Puna integracija manjina moguća je samo njihovim uključivanjem u sve poslove i pitanja zemlje.« Lijepo u teoriji, ali u ovom kontekstu više zvuči kao fućkanje u mraku da bi se rastjerao strah.
    Prije nego što se svim silama baci na nove radne zadatke, ministru Ljajiću ovom prigodom šaljemo podsjetnik, čisto da ne zaboravi kako je prije nekoliko mjeseci javno obećao pomoć u financiranju Hrcka, a od koje za sada nije bilo ništa. Očito je da Hrcko i Haag ne idu skupa.