Otkako je novac ušao u vrhunski sport, a profesionalizam zauvijek potisnuo amaterizam u rekreacijske vode, olimpijski Coubertineov ideal: »Važno je učestvovati« postupno je prestajao važiti. Geslo modernog sporta u trećem mileniju nove ere započinje isto, ali se završava s »pobjeđivati«. Financijska izdašnost sponzora, bez kojih je mega sport nezamisliv, zauzvrat traži samo jedno od svojih pulena. Pobjede. Dva velika šampiona današnjice govore njemački i nezaustavljivo jure pistama i terenima svojih prestižnih sportova.
MICHAEL SCHUMACHER: Do pojave ovog njemačkog super vozača svijet formule 1 desetljećima je imao svog neprikosnovenog kralja u Argenticu Manuelu Fangiou, petostrukom šampionu našeg globusa i vlasniku brojnih rekorda u impresivnoj automobilističkoj karijeri. Ali sve to danas polagano biva potiskivano u zaborav novim rekordima šesterostrukog, a vrlo vjerojatno i sedmerostrukog svjetskog prvaka najbržih bolida, nevjerojatno i čini se, teško ponovljivog, Nijemca Michaela Schumachera. Posljednjom pobjedom prošlog tjedna na utrci za VN Velike Britanije u Silverstoneu »Schumi« je dostigao 10 trijumf u 11 voženih utrka ove sezone, dok je svoj ukupni bilans zaokružio na okruglih 80 prolazaka kroz cilj u vremenu pobjednika. Što reći za ovog šampiona »najbržeg cirkusa«, koji je svojom superiornošću ovogodišnju sezonu pretvorio u vlastitu privatnu zabavu na kojoj je jedino pitanje tko će biti drugi i treći. Dugo godina nezapažena momčad Ferrarija, angažiranjem Nijemca za volan talijanskog ponosa, dobila je neprikosnoveni primat u natjecanjima Formule 1 i uz još jednog vanserijskog vozača (Barrichello) stvorila svojevrsni stroj za pobjeđivanje na svim utrkama. Iako, zbog nekih svojih poteza iz prošlih šampionata, Schumacher ima mnogo kritičara i navijača konkurentskih momčadi koji ga »mrze«, broj njegovih vjernih fanova diljem auto planete broji se milijunima poklonika njegove superiornosti kojom vlada pistama po svim vremenskim uvjetima i prilikama. A kada se na pobjedničkom tronu zasviraju njemačka i talijanska himna, u čast »Schumija« i »Ferrarija« radosti zanesenih ljubitelja ovog šampionskog dueta nema kraja. O sponzorima i financijerima da i ne govorimo…
ROGER FEDERER: Kada je prošle godine u Wibledonu podigao šampionski trofej namijenjen samo najboljim tenisačima svih vremena, ovaj tihi Švicarac zakoračio je velikim koracima u povijest teniske igre. A kada ga je ove godine ponovno »uzeo« u svoje ruke nakon pobjede na Amerikancem Roddickom, Roger Federer svrstao se uz bok najvećim legendama »bijelog sporta«. U modernoj eri profesionalnog tenisa obrana titule neslužbenog prvaka svijeta uspjela je samo Borgu, Beckeru i Samprasu i ovom mladom dugokosom tenisaču pred kojim je još mnogo godina u kojima može osvojiti »brdo« trofeja i novca. No, pokraj apsolutno najvišeg dometa sezone obilježenog ponovnim osvajanjem »londonske trave«, Roger Federer je uspio već u srpnju dostići 50. pobjedu sezone, za što je mnogim velikim igračima trebalo mnogo više mjeseci. Impresivni niz zabilježio je u sedam finala i isto toliko pobjeda na turnirima ove 2004. godine. Interesantno je napomenuti kako mu je uza sve uspjehe ove godine uspjelo, po prvi puta osvojiti i turnir u svojoj Švicarskoj (Gstaad). Opisujući teniski lik ovog Švicarca, veliki šampion prošlosti Boris Becker, inače trostruki wimbledonski pobjednik, poželio je imati tehniku kakvu posjeduje Federer. Uz impresivan, snažan i precizan servis, njegovu igru krase podjednako dominatni forhand i beckhand, uz gotovo jednaku igru na osnovnoj crti ili na voleju. Do kraja ATP sezone ostalo je još mnogo turnira, plus posljednji Grand Slam u Americi, konačna brojka pobjeda i niz nepobjedivosti mogao bi se znatno produljiti.