Kolumne

Susret hrvatskog premijera Zorana Milanovića s premijerom Srbije Ivicom Dačićem u Beogradu početkom godine bio je označen kao početak otopljavanja odnosa između dviju zemalja. Ovoga tjedna uslijedio je i prvi službeni posjet ministra vanjskih poslova Republike Srbije Ivana Mrkića Zagrebu, gdje je, osim s hrvatskom kolegicom ministricom Vesnom Pusić, razgovarao i s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem i predsjednikom Hrvatskog sabora Josipom Lekom. 

Ministri vanjskih poslova dogovorili su u Zagrebu prve konkretne korake: osnivanje mješovitog povjerenstva koje će se baviti svim spornim pitanjima. Mediji u Srbiji posvetili su ovoj temi veliku pozornost ističući u prvi plan pitanje mogućnosti povlačenja međusobnih tužbi za genocid i pitanje mogućnosti susreta dvojice predsjednika Tomislava Nikolića i Ive Josipovića. Mediji u Hrvatskoj su, s druge strane, u prvi plan izvukli pitanje nestalih, kao i procesuiranje ratnih zločina. 

Što će to značiti za same građane dviju zemalja pitanje je koje su mediji u regiji ovim povodom otvarali. Stručnjaci se slažu s time da se ne radi ni o kakvom epohalnom susretu, ali i da se radi o relaksaciji odnosa i vraćanju u normalnu komunikaciju nakon koje bi uslijedili i značajniji pomaci u rješavanju otvorenih pitanja. 

No, malo je koji medij zabilježio i istaknuo u prvi plan da se na susretu razgovaralo i o položaju nacionalnih manjina. O toj je temi ministar Mrkić govorio u emisiji HRT-a »Tema dana«, gdje je rekao kako je svjestan toga da je pozicija Srba u Hrvatskoj bolja nego li Hrvata u Srbiji. Ništa novo, rekli bi oni koji iole objektivno prate položaj obuju manjina. Ipak, novina je, i to pozitivna, da to kaže jedan srbijanski ministar i to u Zagrebu. Ali, s druge strane razočaranje. Naime, kad ga je novinar pitao kad će se riješiti problem udžbenika za potrebe nastave na hrvatskom jeziku u Srbiji, ministar je lakonski odgovorio kako je tiskanje udžbenika već počelo te da to »više nije tema«. Kako je obrazložio, Srbija i Hrvatska sad su krenule »stazom rješavanja svih problema« te će se i ovaj problem, ako već nije, racionalno riješiti i jednom za svagda skloniti s dnevnog reda. 

Toliko od ministra iz glavnog grada Hrvatske, nastavak (u sljedećem broju) slijedi iz Srbije. Vjerujte, s obzirom na to da o problemu nepostojanja udžbenika, zabrane uvoza udžbenika, financiranja udžbenika pišemo od samih početaka postojanja Hrvatske riječi, i mi bismo voljeli da »to više nije tema«. Ali to je, na žalost, još uvijek tema. I to tema broj jedan za hrvatsku manjinu u Srbiji. 

J. D.