Donesi krčage dobrote na rukama,
Dopusti da ispijem sve kapi blagosti,
Prinesi ljepote i ustrajnost u mukama,
Nisu sve tuge, tu su i radosti.

Grli me rukama zimzelenog drveća,
Pod moje noge prostri tepih zelene
trave,
Pričaj sa mnom dahom proljeća
i kliči divoti nebeske slave.

Zapjevaj pjesmom najljepših ptica,
Koračaj mudro po ovom tlu svetom
I usporedi ponekad sva tužna lica
s velikom, nasmijanom, anđeoskom četom.

U tebi je svjetlo, a ne gluha tama,
Dolivaj ulje na taj tihi plamen,
Svaka tvoja iskra mržnju će da slama,
Oživjet će cvijet, otopit se kamen.

Neka od sada tobom ljubav vlada,
Neka se ona u visine vine,
Oružje nek bude poniznost i nada,
Kruna nek ti bude grančica masline.



ZLATKO GORJANAC je rođen u Somboru 1974. godine. Osnovnu školu je završio u Bačkom Bregu, a srednju tehničku u Somboru. Pjesme su mu objavljivane po raznim časopisima (»Zvonik«, »Miroljub«, »Subotička Danica«) i čitane na radiju. Član je HKPD-a »Silvije Strahimir Kranjčević«. Dopisnik je informativno-političkog tjednika »Hrvatska riječ«, a povremeno surađuje i u katoličkom mjesečniku »Zvonik«, te u »Miroljubu«, listu HKUD-a »Vladimir Nazor« iz Sombora. Ova pjesma mu je objavljena u knjizi »Lira naiva 2003.«, koju su objavili Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« i Hrvatska čitaonica Subotica.