Danko Angjelinović, pjesnik, novelist, romanopisac, putopisac i prevoditelj, rođen je 13. travnja 1891. u Makarskoj, a preminuo je 23. rujna 1963. godine u Splitu. Osnovnu školu polazio je u Makarskoj i u Sinju, gimnaziju u Splitu, a maturirao je 1910. Na Sveučilištu u Zagrebu studirao je pravo (1910.-1914.) i doktorirao 1918. Bio je općinski činovnik u Splitu, advokatski i sudski pripravnik u Splitu i advokat u Zagrebu do II. svjetskog rata. Početkom 1942. interniran je u Italiju, a u Zagreb se vraća 1945. Tu je živio kao profesionalni književnik.
    Od mladosti je prijateljevao sa skladateljem J. Gotovcem i književnicima M. Begovićem, M. Marjanovićem, N. Bartulovićem i S. Miličićem. Pjesme, pripovijetke, odlomke romana, crtice i humoristične priče objavio je u brojnim publikacijama – među ostalim: »Pravaš«, »Vihor«, »Epoha«, »Jutarnji list«, »Književni jug«, »Zastava«, »Jadranska straža«. Autor je više knjiga, pjesama, pripovijedaka i romana, te putopisa. Poema »Mila Gojsalića« poslužila je za libreto istoimene opere J. Gotovca. Angjelinović je prevodio s engleskog (W. Shakespeare, J. Keats, G. Byron) i talijanskog (L. Ariosto, O. Ramous). Poezija Angjelinovića je mediteranski intonirana s tradicionalnom versifikacijom (I. Lalić), dok je proza sugestivan spoj doživljaja i izraza pri opisima svijeta prirode (Ž. Jeličić), a melodramska ili deskriptivna kada ima sociološke pretenzije (M. Selaković).