Tako i dalje 

 

Bliži se dan, 31. siječnja, kada je prije deset godina objavljen prvi broj obnovljenog tjednika »Hrvatska riječ«, sljednice novina »Hrvatska riječ« koje su izlazile od 1945. do 1956. godine

Tim smo povodom pitali čitatelje kako su zadovoljni tjednikom i što bi, ako bi, nešto mijenjali u sadržaju.

 

Anica Pinterović, Gibarac

Čuvam tjednike

 

Čuvam tjednike »Hrvatska riječ« od prvog broja. Ne ređam ih baš po redu, ali ih sve odlažem na jedno mjesto i stalno prelistavam. Drago mi je da ima dosta priča iz života ljudi, a i ostalih tema koje me zanimaju. Sve je čitljivo i interesantno i vrlo sam zadovoljna. Voljela bih da sve te primjerke koje čuvam, s obzirom da sam stara, pogledaju i drugi, jer to će obilježiti jedno vrijeme. Piše se dosta o hrvatskoj nacionalnoj manjini što mi je drago, jer je i to jedan od vidova očuvanja našeg identiteta, pogotovo što nas ima malo na ovim prostorima. Rado čitam članke o prošlosti Srijema, a voljela bih da su više uvrštene religijske teme, to je čini mi se nekada prije bilo, a sada nešto manje.

 

 

 

 

Alojzije Fišer, Gibarac

Sviđaju mi se novine

 

Meni se novine jako sviđaju, iako mislim da bi trebale biti više zastupljene teme o hrvatskim udrugama u Srijemu. Također ne bi bile loše teme koje bi motivirale mlade bračne parove i djecu da se više priključe Crkvi i duhovnom životu, jer mi se čini da ih je u ovom dijelu Srijema sve manje u crkvi. Čitatelji »Hrvatske riječi« su ostali isti, mislim da je isti broj pretplatnika kao što je bio i nekad, jer mladi sve manje čitaju. Upravo zato sam i predložio da se nekim tekstovima potaknu ti mladi da čitaju. Želio bih da se malo više piše i o duhovnom obrazovanju, inače sam potpuno zadovoljan i očekujem da će to tako biti i ubuduće, nabolje.

 

 

Opširnije u tiskanom izdanju