Hrvati su naselja podizali u brežuljkastom području pored rijeka ili ostalih voda. Od starosjedilaca su preuzeli gradnju kuća s jednom pravokutnom prostorijom, u kojoj su bili pod od nabijene zemlje i ognjište, te dvoslivnim krovom pokrivenim slamom, trstikom ili kamenim pločama. Također su živjeli u zemunicama ili podizali kuće od drva ili pruća oblijepljene blatom i pokrivene slamom ili trskom. S vremenom su naučili peći crijep i klesati kamen, pa su imućniji gradili zidanice pokrivene crijepom.
    Naselja ili gradišta na brežuljcima nisu služila samo za stanovanje. Da bi se obranili od vanjskih napadača ili unutarnjih rušitelja društvenoga poretka, Hrvati su ih utvrđivali zemljanim bedemima i opkopima. U kamenitim područjima gradili su obično na strmim mjestima bedeme, nalik starijima ilirskim i rimskim, a u nizinama su podizali utvrde na tumulusima, izgrađenim brežuljcima (na primjer crkva-utvrda sv. Nikole kraj Nina)
PRIJE SEOBE: Hrvati su kao i ostali narodi pripremali zemlju paljenjem grmlja i tanjega drveća. Između stabala motikama su prevrtali zemlju i u nju sijali leću, lan, hmelj, crveni luk, češ-njak, ječam, repu, konoplju, pšenicu i proso te raž, najvažniju kulturu. Kada bi iscrpli zemlju sijanjem istoga sortimenta krušarica, selili su se desetak kilometara dalje. Oko nastambi su uzgajali svinje, krave, konje, ovce, kokoši, guske i patke. U šumama su sakupljali gljive, med, jagode i kupine, orahe, divlje jabuke i kruške te ptičja jaja, a lovili su jelene, srne, divlje svinje i ptice.
NAKON SEOBE: Šuma je Hrvatima bila nositeljica života te su se prema šumama odnosili s velikim poštovanjem. Dok su germanski narodi krčili šume i tako dolazili do plodne zemlje, Slaveni su, pa onda zacijelo i Hrvati tek iznimno pretvarali šumsko zemljište u oranice. Ratari su sijali žitarice, osobito proso, i grahorice, uzgajali masline, vinovu lozu, kupus, jabuke, kruške, dud, te pčele radi meda i voska. Stočari su većinom uzgajali ovce i koze, a i svinje, dok je goveda i konja bilo manje. Od stoke su dobivali vunu, kožu, mlijeko, maslac, meso, gnoj i radnu snagu. Primorci su ribarili i brodarili, a važan udio u gospodarstvu Hrvatske imala je proizvodnja i prodaja soli.
RASLOJAVANJE HRVATSKOG DRUŠTVA: Svi su članovi nekoga plemena potjecali od zajedničkoga pretka, a kada je broj članova plemena nadmašio plodnost zemlje, pleme se cijepalo. Sva je imovina unutar plemena bila zajednička, oranice, njive i stoka. Na čelu plemena nalazile su se starješine, koje su uz svećenike politeističke religije činili vladarski sloj. Odluke su se donosile javno na sastancima, a starješine su veće ovlasti nad ostalim seljacima-ratnicima imali tek u ratovima.
    Pri diobi zemlje, robova i plijena, plemenske su starješine Hrvata uzimale veći dio, a ratnicima su dodjeljivane jednake manje čestice zemlje. Šume, rijeke i pašnjaci ostajali su zajedničko vlasništvo. Vladarski sloj je, s vremenom, uzurpirao i zajedničku zemlju pa ju je ustupao na obradu uz obvezu služenja i plaćanja rente. Djeca seljaka dijelila su očevinu na jednake dijelove, a usitnjavanje posjeda slabilo je, a u konačnici i onemogućilo proizvodnju dovoljnu za prehranu obitelji koje su tako bile prisiljene dati proizvode u zamjenu za materijalnu sigurnost