U Srbiji danas živi gotovo 13.000 Hrvata manje nego 2002. godine, pokazuju podaci s popisa stanovnika 2011. godine, koje je prošlog tjedna objavio Republički zavod za statistiku. Što reći nakon objavljivanja ovih rezultata, a da to ne zvuči defetistički? Osobito ako tome pridodamo i podatak da je prosječna starost Hrvata u Srbiji preko 50 godina. Za neke preciznije zaključke potrebno je provesti i opsežnije i dublje analize i o tome ćemo svakako pisati u idućim brojevima.
U ovome broju donosimo prve reakcije na objavljene rezultate popisa i prva razmišljanja o tome mogu li se ovakvi negativni demografski trendovi zaustaviti. Prvi komentari na objavljene rezultate iz hrvatske zajednice mogu se sažeti u »očekivano, ali zabrinjavajuće«.
Po mišljenju predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Slavena Bačića, razlozi za ovakav rezultat su brojni, jedan od njih je i etnička mimikrija, a jedan od mogućih »lijekova« je vlastitim primjerom svjedočiti pripadnost hrvatskom narodu – upisivati djecu u hrvatske odjele, pratiti medije na hrvatskom jeziku i aktivno raditi na ostvarivanju manjinskih prava.
Po mišljenju predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petra Kuntića i animoziteti i strahovi mogu biti razlozi ovakvog demografskog pada, a ovakav trend se može ublažiti isključivo izgradnjom i jačanjem manjinske samouprave i hrvatskih institucija, a za što zakonske osnove postoje.
Po mišljenju profesorice Iren Gabrić-Molnar, razlozi smanjivanja pojedine manjinske populacije su emigracija, asimilacija i negativan prirodni priraštaj. U takvoj situaciji, smatra ona, potrebno je već na razini lokalnih i regionalnih zajednica sagledati migracijske tendencije i provoditi ciljanu socijalnu politiku prema mladima.
Ali, što dok se te mjere ne donesu i primijene, strahovi ne razbiju i nacionalna svijest se ne probudi? Iako zvuči defetistički, vrlo je vjerojatno da će mladi i dalje odlaziti i bit će sve manje Hrvata u Srbiji.
J. D.
