Republika Srbija je 27. lipnja 2004. godine na izborima dobila trećeg predsjednika u periodu tranzicije i višestranačja. Teškom mukom je došlo do ovog izbora. Srbija je prolazila i još prolazi kroz vrlo trnovit period demokratizacije. Činjenica da su dva prethodna predsjednika na optuženičkoj klupi u Haagu, to posebno potvrđuje. Stanje u kojem se nalazimo oslikava jednu konzervativnu i arhaičnu politiku.
    No, ipak, dogodilo se nešto ohrabrujuće na političkoj sceni. Birači u Srbiji učinili su korak ka prijelomnoj točki za daljnju demokratizaciju. Vraćeno je povjerenje u Srbiju. Pozitivni tokovi ka Europi, koje su građani prepoznali, daju nadu za bolji život, a to znači ostvarivanje svojih prava, vraćanje dostojanstva čovjeka, jednaka prava i jednake šanse. Bolji život znači i živjeti u normalnom društvu i valoriziranje pravih vrednota. Od novog predsjednika Republike Srbije to očekujem.
    Pobjeda Borisa Tadića na predsjedničkim izborima bila je u dušama svih, koji su politički svjesni i žele napredak i sebi i svom potomstvu. Boris Tadić je uspio dobiti podršku od svih relevantnih političkih čimbenika u Srbiji i to je velika stvar. To je njegova kvaliteta i njegova vrlina. To je prednost. To je ono što obećava.
    Izborna pobjeda Borisa Tadića je pobjeda demokratske Srbije. Sada predstoji teška borba, novi početak u demokratskim snagama. Vjerujem u bolje sutra. Očekujem bezrezervnu podršku u integraciji hrvatske nacionalne manjine u demokratsku Srbiju, bolje i učinkovitije bilateralne odnose s matičnom zemljom. Novom predsjedniku Republike Srbije Borisu Tadiću čestitam na izboru i želim ostvarenje svih planova.