Kao i svake godine poslije blagdana Uzvišenja svetog križa i ove je godine pitomo slavonsko selo Oprisavci pokraj Slavonskog Broda bilo mjesto tradicionalnog okupljanja iseljenih Petrovaradinaca, u zajedništvu sa svojim sugrađanima koji su ostali živjeti u svom rodnom mjestu. Organizator ovih susreta je Zavičajna udruga Petrovaradinaca »Ban Josip Jelačić«, a s njenim predsjednikom Marijanom Jergovskim razgovarali smo o udruzi, Zajednici protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata čiji je ona sastavni dio, kao i o ostalim problemima koje iseljeni Petrovaradinci imaju u novim sredinama.
HR: Jeste li zadovoljni organizacijom ovogodišnjeg susreta Petrovaradinaca? Kakvi su vaši dojmovi?
Kao i uvijek, doista je lijepo doći u Oprisavce, a još ljepše doživjeti lavinu emocija prilikom susreta sa svojim Petrovaradincima. Pogotovo što nas je, kao i ostale Srijemce, vrtlog života u devedesetim godinama prošlog stoljeća ponovno stavio pred nova životna iskušenja, kada smo u masovnom egzodusu srijemskih Hrvata i mi morali napustiti svoj rodni grad. Ali, bez obzira na gorčinu i nepravdu koju smo tada doživjeli, znali smo da nas mržnja i osveta u novoj životnoj prekretnici neće odvesti u novi početak, nego da nam pokretačka snaga za bolju budućnost mora biti jedino ljubav i zajedništvo. A upravo ta ljubav i zajedništvo koje tradicionalno krasi Petrovaradince ponovno su zablistali kada smo se ponovno okupili i još jednom u mislima prošetali stazama svog djetinjstva i svoje mladosti te odškrinuli dio neizbrisive hrvatske povijesti Srijema i Petrovaradina.
Zlatko Žužić
Opširnije u tiskanom iozdanju
