Ivan Andrović, publicist, leksikograf, pisac i prevodilac rođen je u Skradinu 15. srpnja 1876. godine, a preminuo je u Zagrebu 20. ožujka 1954. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a talijansku gimnaziju u Zadru. Zatim je otišao u Beograd i 1894. bio u uredništvu »Malih novina«. Vrativši se u Dalmaciju, nastavio se baviti novinarstvom. Godine 1903. -1904. s A. Tresićem Pavičićem uređivao je tršćanski »Jadran«, 1905. »Hrvatsku krunu«, a od 1906. »Pučki list« u Zadru i njegovu knjižnicu. Istakao se kao pripadnik Stranke prava, a pisao je članke iz politike, gospodarstva i povijesti.
    Pisao je također pjesme, crtice, aforizme i putopise (»Od Zadra do New Yorka«), a istakao se i na polju leksikografije kao pisac rječnika (talijansko-hrvatski, talijansko-slovenski, englesko-hrvatski i dr.), te priručnika za učenje stranih jezika. Androvićev talijansko-hrvatski rječnik ima bogatu sinonimiku i frazeologiju. Pisao je i napise iz književne i kulturne povijesti (F. Folnegović, F. Supilo, H. Heine, G. Byron, o glagoljici, simbolizmu, Kuranu i dr.). Preveo je »Pjesmu nad pjesmama«, a u rukopisu je ostavio talijanski prijevod »Smrti Smail-age Čengića«. Svoje radove objavljivao je u brojnim publikacijama. Njegova korespondencija čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. A. G. Matoš je nazvao Androvića pravaškim publicistom enciklopedijske naobrazbe, a njegov putopis više publicističkim no književnim radom.