Josip grof Jelačić Bužimski rođen je u Petrovaradinu 16. listopada 1801. i na sam dan rođenja kršten u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu. Bio je general i hrvatski ban od 1848. do 1859. Njegovi preci podrijetlom su bili iz Like i Josip Jelačić je isticao svoje ličko podrijetlo.
Svoje školovanje Josip Jelačić je počeo u bečkom Therezianumu, u najelitnijoj plemićkoj školi svoga vremena. Tu su sinovi velikaša odgajani za službu u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Therezianum je završio 1819. godine i od tada barun Jelačić započinje uspon u činovima, častima i podvizima, u korist carstva i svog hrvatskog naroda.
Svoju prvu službu započeo je u Galiciji kao potporučnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji, potom je često mijenjao mjesta službovanja - Beč, Galicija, Ogulin, Drežnik, Glina, Italija, često putuje po Dalmaciji i Crnoj Gori, tako da je napredovao u činovima. Govorio je i pisao na mnogo jezika: njemačkom, hrvatskom, francuskom, mađarskom, prilično dobro i na talijanskom i latinskom, bio je upućen u vojničke znanosti i izvanredan i spretan vojnik. Bio je toliko svestran da je pisao i pjesme koje su bile popularne koračnice u Habsburškoj Monarhiji. Prva zbirka pjesama »Trenutak uspomene« tiskana je u Zagrebu 1825. godine. Kao zapovjednik banske pukovnije Josip Jelačić je među časnicima i graničarima neprekidno širio narodnjačke ideje.
Kralj Ferdinand I. 23. ožujka 1848. godine u Beču imenuje Josipa Jelačića hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i promiče ga u čin generalbojnika i zapovjednika obiju banskih pukovnija, Glinske i Petrinjske. Nakon toga je 8. travnja 1848. godine u Beču položio bansku prisegu i imenovan feldmaršallajtnantom i vojničkim zapovjednikom u banskoj i krajiškoj Hrvatskoj, a 5. lipnja 1848. godine u Zagrebu je svečano ustoličen.
Tomilsav Mađarević
Opširnije u tiskanom izdanju
