Opet šutnja. Kandidati su rekli svoje u prvom krugu izbora i više nisu u prvom planu. Građanima je proteklih desetak dana zasigurno bilo zanimljivije gledati one ostale, manje uspješne iz prvog kruga, kojima se iz naroda iskreno poručuje: »Ma, glasovat ćemo mi za tebe čim dođeš na vlast!«. Sve to boli, a još kad ih udare po džepu… Naime, Vlada Srbije odlučila je za izbore raspodijeliti predsjedničkim kandidatima 45,5 umjesto 228 milijuna dinara, te će svi kandidati dobiti (samo) po 607.000 dinara. Jedanaest predsjedničkih kandidata odlučilo je Republičkoj izbornoj komisiji zbog manjka novca podnijeti tužbe. Da su im glasove pokrali, manje bi ih boljelo, ali novce… Bit će da su najbolje prošli članovi biračkih odbora koji su se »žrtvovali« radeći vikend ture u dijaspori. Njima neće trebati odvjetnici. Da im je još samo koji krug…
    Protekli je tjedan bilo glavno pitanje: tko je čiji? Neki neke od kandidata otvoreno podržavaju, neki više kurtoazno, neki zato što moraju, a stječe se dojam da se neki nekako više pridržavaju. Pa ako uspije, blizu su… Takvih smo se već nagledali.
    Kad smo kod blizine, Hrvatska je za dobru stepenicu bliža Europskoj uniji od svojih istočnih (bivših bratskih) republika. Svakako uspjeh vrijedan pohvale i aktualnoj vlasti u Hrvatskoj, a i onoj prije nje. No, euforija je čudo… Zastave EU se dižu, ljube, a još nisu službeno one pod koje bi se moglo sviti ime države– potencijalne članice. Vlast tulumari, a oporba bojkotira priređene fešte, tvrdeći kako je još puno toga ostalo za uraditi prije pravog slavlja. I tako Hrvatska u čekaonici poručuje susjedima da trebaju istim putem, istom utrkom, ali, kod istočnih susjeda put je još maglovit… Bilo je na tom putu, u vrlo kratkom roku, više neuspješnih startova, vraćanja na početak, mijenjanja trkača, dresova i svega… Treba priznati i da sve ove godine nije bio formalno izglasan srbijanski predvodnik, glavni barjaktar koji bi usmjeravao masu. Stalno neki v. d. E, za dva dana će se i srbijanski predvodnik znati. Ubrzo ćemo uvidjeti jesmo li ga trebali toliko čekati, a i kud smo (s)krenuli…