Nakon prošlotjednih premijera dokumentarnog filma »Od zrna do slike« Branka Ištvančića u Somboru i Subotici, razgovarali smo s redateljem o njegovoj filmskoj poetici, o samom početku bavljenja filmskim stvaralaštvom, kao i o radu na novom igranom filmu »Most na kraju svijeta«.
HR: U kolikoj je mjeri vaše odrastanje u Tavankutu olakšavalo pristup tematici dokumentarnog filma »Od zrna do slike« koji ste snimili?
Uvijek govorim kako je moje prvo otkrivanje svijeta počelo upravo u Tavankutu i kako je moje prvo otkriće filma bilo upravo u Tavankutu. Tu sam prvi put »progledao« kroz filmsku kameru i sjećam se tog trenutka kada je Zoltán Siflis donio svoju super 8 mm kameru u kino sekciju osnovne škole u koju sam se tada uključio. Sve ono što sam u Tavankutu, uz Zoltána Siflisa, naučio i što sam kasnije ponio sa sobom kao svoju popudbinu u svijet kada sam odlazio iz svog zavičaja, utjecalo je na moj svjetonazor i želju da se vratim i napravim filmsko ostvarenje. Za igrani film koji već dugo planiram raditi u svom zavičaju teško je formirati produkciju, pa sam odlučio raditi ono što je dostupnije, a to je dokumentarni film. Tako je nastao film »Od zrna do slike« kao nešto što je tipično i autentično iz ovog kraja, a jako filmično. I eto, u teškim uvjetima ipak smo formirali produkciju i to ne samo s hrvatske strane, nego je prvi interes za ovaj film pokazala i Autonomna Pokrajina Vojvodina, tako da je film financiran i sredstvima iz Pokrajinskog tajništva za kulturu, pa mi se čini da je to ujedno bila i prva takva formirana koprodukcija za jedan dugometražni dokumentarni film između Hrvatske i Srbije.
Zvonko Sarić
Opširnije u tiskanom izdanju
