Grad Subotica slavi ovoga tjedna svoj Dan grada. Tijekom proslave obilježava se i nekoliko značajnih obljetnica uz već uobičajene koncerte, izložbe i svečanu sjednicu na kojoj će se uručiti priznanja počasni građanin i Pro urbe. Ove godine uz 50 godina od prve kolonije Likovnog susreta obilježava se i stoljeće od završetka izgradnje Gradske kuće.
Za ovih sto godina promijenilo se mnogo toga, mijenjale su se granice, režimi, države, stanovnici grada... A promijenili su se i vlasnici ovoga jedinstvenog simbola građanske vlasti i samouprave grada. Kao takvu izgradio ju je grad Subotica, kako je to rekao tadašnji gradonačelnik, »od pijeska« ali »ne na pijesku« - s namjerom da »do kraja vremena pokazuje veličinu Subotice i bogatstvo njezinih stanovnika«.
Tada je, prodajom pješčanih teritorija u vlasništvu grada stvoren »Fond za izgradnju gradske kuće« i iz tih sredstava izgrađena je za četiri godine velebna Gradska kuća. Da su se lokalni političari vodili ovakvom logikom i prvo osigurali novac a zatim krenuli u rušenje objekata u središtu grada – od kazališta pa nadalje – danas ne bismo imali na svakom uglu »crne rupe« i betonske skalamerije. No, danas su neka druga vremena i vlada neka druga logika i druge vrijednosti. Od '45-e pa do danas princip kolektivne neodgovornosti još uvijek nije ustuknuo pred principom osobne odgovornosti.
Pa je tako i Gradska kuća danas tek simbol Subotice, ali neke druge Subotice iz vremena kada je sam Grad odlučivao o svojem vlasništvu i uostalom kada je imao neko vlasništvo i kada se nije rušilo i gradilo bez osiguranih financija. Danas niti sama Gradska kuća nije u vlasništvu Grada, a i o bogatstvu njezinih stanovnika teško se može govoriti. I bogatstvo njezinih stanovnika – otuđeno je »u ime naroda«, pa se i na povrat tog vlasništva kao i vlasništva Grada već predugo čeka. A da se ima iz čega vratiti i da to vlasništvo nije »isparilo« govore stručnjaci Privredne komore Srbije koji smatraju da vrijednost neiskorištene državne imovine iznosi više od 180 milijardi eura. Država je evidentirana kao vlasnik više stotina tisuća objekata, stanova, poslovnih prostora. U vlasništvu ima 884.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, blizu milijun hektara šumskog i preko 400.000 hektara građevinskog zemljišta. Sasvim dovoljno da se naturalno »namire« svi nekadašnji vlasnici. Prethodna vlast bila je gluha na apele nekadašnjih vlasnika i Mreže za restituciju da se Zakon o restituciji promijeni, da se uvede supstitucija i ukinu besmislena ograničenja o vraćanju imovine. Što će učiniti nova vlast ostaje da se vidi.
J. D.
