Nastupom na svečanoj misi zahvalnici ovogodišnje Dužijance, časna sestra Mirjam Panžić oprostila se od vođenja Katedralnog zbora »Albe Vidaković« kojim je ravnala skoro 40 godina.
Ujedno, sestra Mirjam ovih dana odlazi u mirovinu nakon 46 godina godina služenja Bogu i Crkvi. Ova dva događaja bila su povod za razgovor s njome.
HR: Kako ste se odlučili postati časna sestra?
Odrasla sam u brojnoj kršćanskoj obitelji u Žedniku. Otac nam je rano umro, a majka je podigla nas osmero djece. Odgajani smo u duhu katoličke vjere, redovito smo išli u crkvu. Za moj odlazak u samostan presudne su bile časne sestre koje su služile u Žedniku i koje su tamo stigle kad sam ja imala 10 godina. One su snažno utjecale na mene preko vjeronauka i zbora. Kada sam završila osnovnu školu, nije bilo dvojbe i odlučila sam se za ovaj poziv. Ja sam prva otišla iz obitelji, s 15 godina, u samostan Sestara Naše Gospe u Zagrebu.
HR: Kako je kasnije došlo do vaše glazbene naobrazbe?
Da imam dara za glazbu otkrile su sestre koje su bile orguljašice u Zagrebu, tamo sam završila srednju glazbenu školu Vatroslava Lisinskog za teoretske predmete i flautu. Kasnije sam završila i Muzičku akademiju u Zagrebu, teoretski smjer za nastavnicu. Usporedno sam od sestre učila svirati orgulje.
Davor Bašiić Palković
Opširnije u tiskanom izdanju
