HR: Nakon četverodnevnog programa središnje manifestacije »Dužijanca 2012.« dojmova je sigurno mnogo, ali koji biste izdvojili?

 

Uvijek me se jako dojmi svečano večernje, koje se održava u subotu, prije euharistijskog slavlja, koje slijedi sljedeći dan. Tako je bilo i ove godine. Svečano večernje je uvijek svečan i dostojanstven događaj, duhovna večer, to je priprema, uvod za sutrašnji dan obilježavanja Dužijance. Katedralni župnik pozdravlja biskupa gosta na Dužijanci i predstavlja biskupu Suboticu i kulturno naslijeđe bunjevačkih Hrvata, koje je sažeto u Dužijanci. Upravo to predstavljanje naše bogate tradicije me impresionira, to bih posebice izdvojio. Zadovoljan sam i zbog toga što je središnja manifestacija »Dužijanca 2012.« protekla u svečanom ozračju, a to se najviše vidjelo prilikom euharistijskog slavlja u katedrali svete Terezije Avilske. To je kruna svih manifestacija u okviru Dužijance, najviši duhovni događaj. Ove godine svečana povorka nije bila jako brojna, ali je opet u svečanoj povorci bilo puno kulturno-umjetničkih društava s hrvatskim predznakom, a imali smo i goste iz Hrvatske, dvije folklorne skupine i grupu risara. Neka kulturno-umjetnička društva s hrvatskim predznakom koja nisu iz Subotice ili okolice, pogotovo šokačka društva, željela su doći na svečano euharistijsko slavlje, jer smatraju misu zahvalnicu vrlo važnim činom Dužijance. Glede dojmova, a govoreći i o cjelokupnoj kulturnoj manifestaciji Dužijanci, siguran sam da u srcima posjetitelja programa neizbrisiv trag ostavljaju radovi naših slamarki. A zbog čega? Slamarke svojim radovima predstavljaju naše običaje, duhovnost, način života, ovdašnje pejzaže, slavlja, tamburaše, mislim da ne postoji niti jedan običaj bunjevačkih Hrvata koji nije prikazan na radovima u tehnici slame. Radovi slamarki inspirirani su našom tradicijom i veseli me što se sve više žena bavi naivnom umjetnošću u tehnici slame.

 

Zvonko Sarić

 

Opširnije u tiskanom izdanju