Ne može drugačije to bit’.
Osjećam, dosta je trzaja
Nit
Moga
Života
Mota
Neumitno vreteno.
Postaje tanja i tanja…
Moje ja se neumitnom ne klanja,
Piri buntovne zublje,
Kune i opire…
Uzalud.
Padam sve dublje.
Vreteno
Vrti svijest k’o željezo
Plameno.
I očaj zaplače…
Svijest!… bunt… ludilo
A dani se smrače.
Nit sve tanja.
Nigdje nade
Na nova svitanja.
Nema više zore
Plamenovi će skoro da dogore
I zatvore
Niz trzaja.