Sociolog i ugledni politički analitičar dr. Jovo Bakić u svojim znanstvenim radovima bavi se povjesnom sociologijom politike i sociologijom saznanja, a osobito teorijama nacije i nacionalizma, različitim ideologijama, bivšom Jugoslavijom i njezinim državama nasljednicama. Osim niza studija u znanstvenoj periodici, autor je knjigа »Ideologije jugoslovenstva između srpskog i hrvatskog nacionalizma 1918. – 1941.« i »Jugoslavija – razaranje i njegovi tumači«. Docent je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a stručno se usavršavao na sveučilištima u Oxfordu, Helsinkiju i na Sveučilištu Massachusetts u Amherstu. 

 

HR: Čemu prisustvujemo za ovih mjesec i pol dana za kojih nikako da se formira vlast u Srbiji, i to ne samo na državnoj nego i na razinama većine lokalnih samouprava? 

Prisustvujemo trgovini. Političari se cjenkaju oko resora, mandata, stranačkih sinekura po javnim poduzećima. Apetiti su veliki, često međusobno suprotstavljeni, i nije ih stoga lako podmiriti.

 

HR: Pred izbore ste rekli da će se građani poslije izbora osjećati kao u priči o tamnom vilajetu – kajat će se i oni koji su izašli na izbore i oni koji nisu. Jesu li ipak rezultati pokazali da se izborima nešto može promijeniti?

Bojim se, kako su pokazali, da ne može. Promijenjen je predsjednik, pa što? Može se promijeniti i vlada, pa što? Dakle, u tom smislu meni se čini, možda griješim, da se ne može promijeniti ništa dok imamo faličan politički sustav. Politički sustav je truo, pa čak i ako se promijeni taj sustav, dakle, ako eksplodira u jednom trenutku, što me ne bi iznenadilo, opet je pitanje hoće li doći do suštinskih promjena. Recimo, u Italiji kada je prije 20 godina politički sustav propao, Berlusconi je osobno ušao u politiku. Dotad je financirao stanke. Tada to više nije mogao, jer su demokršćani, socijalisti pali pod teretom korupcijskih skandala, veza s mafijašima i politički sustav se raspao, ali novi sustav koji je stvoren zapravo je produžio stanje koje je već postojalo u Italiji. I u tom smislu, kao netko tko se bavi proučavanjem sociologije politike, bojim se da ne samo izbori ništa ne mogu promijeniti, nego bi čak i potpuni slom političkoga sustava teško mogao nešto promijeniti. Zato što su društveni osnovi takvi da imate jedan ograničen broj ljudi koji financira stranke, i to imate pa imate. E, onda bismo mogli govoriti: da li bi društvena revolucija nešto promijenila? Ako bi bila prava – bi. Ali je društvena revolucija toliko rizična stvar, nikada ne znate na što može izići.

 

 

Opširnije u tiskanom izdanju