Vladimir Berdović rodio se 30. lipnja 1906. u Dubrovniku, a preminuo u Zagrebu 3. siječnja 1980. godine. Realnu je Gimnaziju polazio u Dubrovniku, gdje je glazbu učio privatno. U Zagrebu je završio studij na Pravnom fakultetu, te se između 1935. i 1945. bavio odvjetništvom. Bio je zborovođa pjevačke udruge »Sloga« u periodi od 1938. do 1941. godine, te urednik glazbenog programa Radio-Dubrovnika (1946. - 1970.). Potom je bio ravnatelj Radio-zbora i RKUD »29. novembar«, a od 1955. do 1960. član dubrovačkoga Gradskoga orkestra i violončelist u komornim orkestrima, te šef glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara (1956. - 1963.). Berdović je kao skladatelj svoja djela najčešće temeljio na nacionalnome stilskome izrazu, a harmonijska građa bila mu je umjereno suvremena. Tematska povezanost s rodnim Dubrovnikom i Dalmacijom prepoznatljiva je u mnogim vokalnim i instrumentalnim djelima: »Linđo«, »Dalmatinska plesna suita«, »Iverje (za flautu i klavir) », »Sonatina za obou i glasovir«, »Dubrovački madrigali« i dr. Obradio je više od 500 narodnih pjesama za različite vokalne i vokalno-instrumentalne skupine. Mnoge su mu solo-pjesme i djela za zborove bila objavljena u zbirkama: »Glas rada«, »Zbornik zbornih kompozicija«, »Album solo pjesama«, »Naši zbori«, »Album solo-popjevaka hrvatskih skladatelja«, »Glazba«, i dr. Od 1945. godine bio je glazbeni kritičar Radio-Dubrovnika, »Slobodne Dalmacije«, »Dubrovačkog vjesnika«, »Zvuka«, te edicija »Pro musica« i »Naše more«. Laureat je Prve nagrade Zemaljskoga odbora sindikata Zagreb 1947. za zbor »Stojanka majka Knežopoljka«, te bio nagrađen na Mokranjčevim danima za zborove »Uspavanka« iz 1970. godine, »Šaljivka« (1971.), »Čobanske pjesme« (1973.) i »Kanon« (1976.).