Na današnji dan rođen je u Rastušju 1905. godine veliki hrvatski pjesnik i akademik Dragutin Tadijanović. Tom je prigodom u Zagrebu iz tiska izašlo 19. izdanje neponovljive zbirke barda hrvatskoga pjesništva »Srebrne svirale«. Riječ je o poetskoj zbirci koja je u periodi od 1960. do 2003. godine dostigla nakladu od rekordnih 224.465. primjeraka. »Samo je jedna majka takvoga sina rodila«, govorili su ljudi za susreta s Dragutinom Tadijanovićem. Mati mu se zvala Manda, a otac Mirko. Sam je Dragutin Tadijanović Klasičnu gimnaziju svršio u Slavonskom Brodu, a studirao u Zagrebu. Premda mu je otac naložio studirati šumarstvo, Dragutin je rano počeo pisati i objavljivati pjesme, a fakultet koji je upisao bio je-Filozofski. »On ništa ne radi, samo piše pjesme i čita nekakve knjižurine«, govorile su i dvije Tadijanovićeve sestre za svoga brata. Rodno Rastušje bilo je i ostalo stalnim izvorom i inspiracijom velikoga pjesnika i nitko u hrvatskome pjesništvu nije donio toliko živih slika svojega zavičaja i događaja. Milan  Sigetić, veliki štovatelj Tadijanovićega lika i djela, svojedobno je izjavio kako »su Tadijanovićeve pjesme bogatije i od najbogatijeg žitnoga polja u slavonskoj ravni«. Tadijanović je također pisao i o moru, a ove godine mu je Matica hrvatska u Dubrovniku tiskala »Pjesni dubrovačke«. Urednik je pjesnik Luka Paljetak. Knjiga je tiskana uz 80. godišnjicu Tadijanovićeva prva boravka u Dubrovniku i 98. godine života. Spomenuti gospar i poeta Luka Paljetak posvetio je više pjesama Tadijanoviću, ali je svakako najslikovitija ona u kojoj se kaže kako »ulicom korača hrast. Ne, to je Tadijanović!« Inače, Dragutin Tadijanović je sada već davne 1966. godine bio predložen za Nobelovu nagradu za književnost. Tadijanović je prevodio mnoge pjesnike na hrvatski, a njegove su pjesme mnogi preveli na njemački, engleski, francuski, talijanski, bugarski. Uredio je i sabrana djela mnogih velikih spisatelja. Voli osobno recitirati svoje pjesme, zna ih napamet, ali knjigu uvijek ima pri ruci. Drugovao je s pokojnim Krležom, Nazorom, Ivanom Goranom Kovačićem. Dugo je prijateljevao i s Jurom Kaštelanom, a sada je najčešće u društvu s akademikom Ivom Frangešom. Samo dvije godine ga dijele od stote godine, ali ovaj je poetski hrast za života postao besmrtnikom.                              R. G. T.