Na današnji dan, prije 77 godina, rodio se u Šarić-Strugama kod Ploča, 1926. godine, a preminuo 1. rujna u Bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1954. godine, a objavljivao je pjesme, kritike, eseje i kratku prozu, uređivao list MATICA, Iseljenički kalendar i bio urednikom i autorom nekolicine monografija. Najviše su ga zanimale sudbe ljudi koji su iz starog migracijskog zavičaja-kraja odlazili u svijet, prilagođavali se američkim ili australijskim prostorima, navikama i načinu života, sve promjene koje su proživljavali i načine na koje su održavali veze s matičnom zemljom, domovinom i zavičajima. Ivo Smoljan nije bio samo kroničar života hrvatskih obitelji u svijetu, već i analitičar njihova okruženja. Zanimalo ga je kako se u višenacionalnim sredinama snalaze hrvatski doseljenici, kako su prvi među njima krčili putove i učili jezik i do kakovih su rezultata došli u obiteljskom poslu ili biznisu. Bio je vrstan istraživač, što se posebice vidi u njegovoj knjizi »Hrvatska dijaspora«, tiskanoj 1977. godine, i koja se najviše bavi Hrvatima u Sjevernoj i Južnoj Americi. Proučavao je i usredotočio se ponajviše na književno i likovno stvaralaštvo među Hrvatima u dijaspori, kao i na analizu novinske i nakladničke djelatnosti, te značenje Hrvatske bratske zajednice u njenom stogodišnjem djelanju. U domaćem kulturnom, ali i iseljeničkom svijetu Smoljan će najviše biti upamćen po djelu »Hrvatski Odisej«, antologiji hrvatske iseljeničke poezije, u kojoj su zastupljeni autori od 15. do 20. stoljeća. Smoljan je možda najzaslužniji kulturni djelatnik koji je čuvao sjećanja na miris zavičaja i bol tuđine.                        M. S.