Trend globalne ekonomije, iluzionistički-reklamno nametnut zaključak o sve manjoj relevantnosti klasnog antagonizma i vrijeme gospodarske krize, donijeli su strankama europske ljevice i desnice krizu identiteta. Svjedoci smo prestanka ideološkog utjecaja i prekida kontinuiteta političkog identiteta, jer su pojmovi ljevice i desnice prestali asocirati na ranije poznate i definirane političke sadržaje, a sjetimo se vremena kada je koncem devedesetih godina Slobodarska partija Austrije Jorga Haidera, kao druga stranka po broju osvojenih glasova na parlamentarnim izborima, sudjelovala u formiranju austrijske Vlade. To je izazvalo proteste tadašnjeg demokratskog političkog bloka u Europi, što je dovelo čak do sankcija EU prema Austriji, jer je to bila stranka iz redova tkz. novih europskih desničarskih populističkih stranaka, koju je karakterizirao negativan stav prema manjinama i Europskoj Uniji, te povezanost s ekstremno desnim strankama. Bilo, pa
prošlo.
Sada imamo primjere da je liderka ekstremno-desničarskog Nacionalnog fronta Marin le Pen u prvom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj osvojila treće mjesto sa skoro 18 posto glasova, dok će u Grčkoj, prema pokazateljima rezultata nedavno održanih izbora koji će se ponoviti, jer vlast nije formirana, ući u parlament ekstremno desničarska stranka Zlatna zora, kao i radikalna ljevičarska formacija Siriza. Reakcija nema, pogotovo ne takvih, kao u slučaju Haidera.
O čemu se zapravo radi?
Dok su u opoziciji i ljevičarske i desničarske stranke kritiziraju suverenitet EU, zalažu se protiv brutalnih mjera štednje, ukidanja radnih mjesta, načina upravljanja dužničkom krizom, sporazumima o fiskalnoj disciplini, a kada se situacija obrne u slučaju da participiraju u radu vlade, onda podržavaju stav da je rješenje dužničke krize kresanje proračunskih izdvajanja i povećanje poreza jedini put prema oporavku gospodarstva i ujedno prihvataju menadžerski stil vođenja politike. Kada su na vlasti, ni ljevici ni desnici ne pada na pamet da udare na stupove neoliberalnog poretka i na sve ono što zahtijevaju međunarodni kreditori. Tako neoliberalni mehanizmi funkcioniraju i dalje.
Što je dovelo do toga da izbor između političkih opcija, pa tako i naš, podsjeća na alternativu između plavih ili bijelih vrećica šećera koje se poslužuju kao zaslađivači za kavu? Sadržaj tih vrećica je naravno isti i o tome se zapravo radi. Razlika je ukinuta radi vladavine Jednog. Ponavlja se perverzna politička Istost, a to Isto se predstavlja kao idealan globalni sadržatelj za mnoštvo. Tako se širi polje nerazličitosti, a pojam Drugog se postepeno isključuje. I ljevica i desnica su se opredijelile prodavati proizvod, koji se, primjerice, može nazvati Cola. Prodaja je izuzetna, jer što više pijete Cole, sve ste žedniji, a kako žeđ nije zadovoljena, potreba da je konzumirate je sve veća. Izuzetno dobro ide i prodaja dijetalne Cole, kada je čak i kakav-takav sadržaj proizvoda ukinut.
Sve u svemu, na ovdašnjoj političkoj sceni ostat će sve isto, kao i do sada, uz promjenu što imamo predsjednika koji je promijenio kurs od tvrdog nacionaliste do proeuropskog konzervativca, a obnovljena koalicija lijevog centra će po svemu sudeći formirati Vladu, a tamo su uzde vlasti. Pad domaće valute je vijest koja se ponavlja iz dana u dan, a u kroničnoj besparici HNV je iz vlatitog proračuna za rad hrvatskih udruga kulture izdovojio 2 milijuna dinara. Bar da imamo čemu namignuti. Potvrdno i zadovoljno, jer je učinjena izuzetno dobra stvar u situaciji kada u ovoj godini udruge još nisu dobile ni dinara po raznim natječajima. Netko mi može reći – mani se tancovanja! A ja mogu odgovoriti – kako stići do razumijevanja suvremene kulture i života ovdašnjih Hrvata, ako ne poznajemo našu folklornu tradiciju? Eto. Tek toliko da namignem.
Z. S.
