Pijanistica i skladateljica Slavka Aloysia Atanasijević rođena je u Osijeku, 2. studenog 1850. godine, a preminula u Beču, 3. prosinca, 1891. godine. Sestra Marija bila joj je renomirana slikarica. Opće i glazbeno obrazovanje stjecala je od djetinjstva pod očevim nadzorom. Osim materinskog govorila je i njemački, francuski i mađarski jezik. Pjevanje je učila kod glasovitog I. N. Hummela, ravnatelja »Esseker Gesangveraina«, violinu kod profesota. T. Machulke , a glasovir kod D. Trišlera. U glasoviru se kasnije i sama usavršavala na studiju u Beču. Kao vrstan pijanist i skladateljica najdulje je djelovala u Osijeku, sve do nesretne udaje za poljskoga bonvivana Andrzeja Eugena Kwiatkowskog, 1882. kada se povukla iz javnog života. Bujnog temperamenta i fantazije, skladala je male komade za solo-klavir gotovo u najnježnijoj mladosti, kada još ni pisati sasvim nije umjela. Klavirske kompozicije iz pijanistički aktivne faze skladala je na stare hrvatske napjeve a u načinu variranja te u klavirskim izvedbama u virtuoznome je salonskom stilu slijedila Franca Liszta. Njezino glazbeno djelo nije u cjelosti sačuvano, ali je dio ostavštine pohranjen u Osijeku, u arhivu Hrvatskog prosvjetnog društva »Lipa«, dok je biografska građa koju je prikupljao o njoj Franjo Kuhač za Biografski i muzikografski slovnik uglavnom pohranjena u Zagrebu. Najpoznatije su joj skladbe one koje je i tiskala: Fantaisie de Concert, op.1, Reflets du Printemps, Polka Caprice pour piano, op. 6. te »Mi smo braća«.