Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić ponovo je boravio u Beogradu, ovoga puta u prvom službenom posjetu Srbiji i Crnoj Gori. Prije nepunih mjesec dana predsjednik Mesić je posjetio Crnu Goru, a proljetos je, također u Beogradu, prisustvovao samitu zemalja jugoistočne Europe.
    Tijekom posljednjih godina, a nakon političkih promjena u Hrvatskoj i Srbiji, najviši dužnosnici ovih dviju država često su se sastajali na raznim mjestima u inozemstvu i raznim prigodama, utirući put boljem razumijevanju i dobrosusjedskoj suradnji. Opća ocjena sadašnjeg stanja odnosa između dvije zemlje je pozitivna, a trend je uzlazni.
    Uoči Mesićevog dolaska u Beograd premijer Republike Srbije Zoran Živković dao je intervju riječkom »Novom listu«, u kojem je ocijenio da su »naši odnosi dobri, od kad je Republika Hrvatska samostalna država vjerojatno najbolji«, te da je dokaz za to »uvođenje bezviznog režima i dobra privredna suradnja«. Živković je u pomenutom intervjuu govorio i o problemu 350.000 izbjeglica koje su iz Hrvatske došle u Srbiju, o njihovoj imovini, o neriješenom pitanju granice na Prevlaci i kod Šarengradske ade, o potrebi demilitarizacije granice sa srbijanske strane, o sporu između INE i »Beopetrola«, te o nizu drugih još uvijek otvorenih pitanja.
    Nije, međutim, premijer Živković niti jednom riječju spomenuo hrvatsku nacionalnu manjinu u SCG, čak ni kurtoazno, kako to političari već umiju. Isto tako nije spomenuo ni srpsku manjinu, ljude koji su odabrali živjeti u Hrvatskoj. A, upravo je to – pitanje manjina – jedna od bitnih stvari koje bi morale utjecati na kreiranje odnosa između ovih dviju država. Jer, Srbija i Hrvatska nisu obične susjedne države s uređenim međusobnim odnosima, mada one to polako postaju, nego su istovremeno i države koje su u bliskoj prošlosti prošle tragični ratni put, a koji se, ne treba to zaboraviti, prelamao i preko manjina i njihovog statusa, kako tu, tako i tamo.
    Hrvatska manjina u SCG i srpska manjina u Hrvatskoj mogle bi u budućnosti odigrati pozitivnu ulogu u približavanju dviju zemalja i dva naroda, kao svojevrsni most suradnje. Ali, da bi ove dvije male nacionalne zajednice u tome uspjele, moraju biti adekvatno tretirane od centralnih državnih vlasti. Primjer Živkovićevog intervjua »Novom listu« upozorava da se ta tema beogradskim vlastima tek treba nametnuti.
Z. P.