Ive Prćić bio je zaslužni i ugledni hrvatski kulturni radnik najpoznatiji po svom sakupljanju bunjevačkih narodnih pjesama. Poznata je njegova knjiga »Bunjevačke narodne pisme« (Subotica, 1939.), u kojoj su najljepše epske pjesme (povjestice), nazivane i »groktalice« zbog načina na koji se pjevaju (objavljeno je 80 pjesama). Godine 1971. u nakladi subotičkog »Osvita« objavljena mu je posthumno treća knjiga bunjevačkih narodnih pisama u kojoj se nalaze bećarci, šaranci i šalajdani. Zapisivao je i žalobne kraljične pjesme, koje su tradicionalno nastajale kao izraz narodne žalosti za sinovima, koji su nastradali u ratnim strahotama u kojima su Bunjevci bili graničari, ili u vihoru Prvog (i djelomice Drugog) svjetskog rata (»Bolan vojnik«, »Ispraćaj vojnika«). Bio je odbornik u prvoj upravi Hrvatske kulturne zajednice, osnovane 8. ožujka 1936. godine, a koju su sačinjavali župnik Blaško Rajić, odvjetnik Mihovil Katanec, dr. Ladislav B. Vlašić, Ivan Kujundžić, te, naravno, pokojni Ive Prćić.