Sve se titra,
Kao igra
Na vatrenom suncu -
Nagoni luduju.

Boja za bojom
Savršenim tonom:
Mijenjaju se
Slike pune
Čeznućima duše.

Zvuk za zvukom,
Kao jutrom
Divan san – opija smrtne
Patnje i ljubavno trnje:
Sve je zaboravilo srce,
Što je tuga
I što su žalosti,
Što je bura
I propali zanosi.

Sve je u čaru ljubavne strasti.
Piju se slasti divnih zanosa
I sveto bujne tajne kapi
Savršeno krasnih i zrelih nagona.

LAZAR STIPIĆ (1890.-1944.) rodom je iz Subotice. Poslije završene srednje škole studirao je u Budimpešti i Beču. Gotovo tri desetljeća angažiranog rada na publicistici i književnom polju ostavio je Stipić u svom stvaralačkom dosjeu. Pokretao je i uređivao desetak listova i časopisa. Pokrenuo je književni časopis »Glas« koji je nastavio tradiciju »Bunjevačkog kola«. Stipić je autor ciklusa pjesama »Vječna vatra« (Subotica, 1923.), koja je ujedno i njegovo najvrednije djelo, originalno u motivskom produbljivanju ljubavne tematike. Poslije lirske poeme Stipić je objavio više drama od kojih je najuspješnije prikazivana »Put od dva do jednog svijeta« (Subotica, 1930.). Stipić je također pisao pripovijesti, kao i eseje o problemima iz kulturnog i političkog života.