HR: Vaš je savjet da ne treba žuriti s podnošenjem zahtjeva za povrat imovine. Zbog čega?

Ne treba žuriti s podnošenjem zahtjeva, ali s druge strane treba žuriti s prikupljanjem cjelokupne dokumentacije, napose stoga što mnogi ljudi s time kasne. Ne treba žuriti s podnošenjem zahtjeva zbog nekoliko razloga. Prvi je taj što je Zakon o povratu imovine i obeštećenju izuzetno rigorozan. Procedure su nedorečene, a u Pravilniku kojega je usvojilo Ministarstvo financija napravljeni su ozbiljni propusti koji mogu dovesti ljude u zabludu do te mjere da njihovi zahtjevi budu odbačeni. Na taj će način nepotrebno izgubiti nekoliko mjeseci dok shvate da su njihovi zahtjevi nepotpuni. S druge strane, Agencija za restituciju s operativnim radom počinje tek u nekom sljedećem razdoblju. Naravno, zahtjevi koji su već predani skupljaju prašinu po poštama dok se sve to ne obradi. Naime, čuli smo da neke pošte u Srbiji tek očekuju skenere, a dokumentacija se mora skenirati tek za tri mjeseca. Drugim riječima, to u Srbiji u ovom trenutku ne može zaživjeti masovno, osim možda u nekim središnjim dijelovima Beograda ili Novog Sada, u ovisnosti od toga kako koja podružna jedinica bude ekspeditivna. Za to vrijeme izvjesno je da će proći izbori i da će doći do nove i odgovornije Vlade koja će, nadamo se, nastaviti putem europskih integracija. U sklopu toga će biti neizbježno, u smislu započinjanja pregovora s Europskom Unijom, da se hitno usklade Zakon o javnoj svojini, Zakon o planiranju i izgradnji i Zakon o restituciji. I to na način da se državna imovina, kao prvo, u potpunosti popiše; da se ona ravnomjerno raspodjeljuje, prije svega onima od kojih je oduzeta, a to su fizičke osobe, građani, zaklade, crkve, sveučilišta i ostale pravne osobe. Tek tada se može dodjeljivati i lokalnim samoupravama kako bi one dalje mogle dodjeljivati, pa možda čak i darivati nekim trećim osobama ili stranački povlaštenim osobama, što treba i generalno spriječiti. Međutim, suština je da se cijeli taj postupak dispozicije državne imovine provede kao što Europska Unija i zahtijeva: dakle na način da se obavi temeljiti popis javnog vlasništva, što nije urađeno do danas, a da se nakon toga, bez diskriminacije, obavi njezin prijenos na one čija je ta imovina bila, pa tek onda na one koji su bili njezini korisnici.

 

Zlatko Romić

 

Opširnije u tiskanom izdanju