Bruxelles je prošloga tjedna bio središte pozornosti ovdašnje javnosti zbog novih packi koje otud stižu. Zasluženo ili ne, ovdašnje su državne vlasti ponovno morale trpjeti nepovoljne ocjene za svoju politiku i obećavati kako će se popraviti. Jer, alternative baš i nema. Za domaću javnost u nekim su se izjavama visoki državni dužnosnici žalili na preoštru rezoluciju Europskog parlamenta koja navodi kako u Vojvodini postoje učestala kršenja ljudskih prava, te na oštra izlaganja predstavnika mađarske i hrvatske nacionalne manjine, no iz vlastite se kože ne može iskočiti.
    Bez obzira na to što je opća ocjena, kako je broj incidenata s međunacionalnim predznakom u Vojvodini značajno smanjen tijekom 2005. godine, činjenica je da tada, kad je trebalo, korijen problema nije sasječen i korov se proširio.
    Pitanje je sada što uraditi. Nekoliko je mogućih scenarija: Prvo, ignorirati rezoluciju Europskog parlamenta i negirati optužbe službenih predstavnika nacionalnih manjina, a na domaćem terenu tolerirati stanje koje ne ide najboljim smjerom; ova mogućnost vodi u izolaciju i ne preporuča se niti jednoj ovdašnjoj vladi, ali je relativno jednostavna za ostvariti. Drugo, uvažiti stvarnost, moć i utjecaj međunarodnih institucija, i radi europskih integracija čisto kalkulantski poduzeti korake koji se od države zahtijevaju; ovo je nužno zlo i ne pridonosi izlječenju i izmirenju, no izvodivo je iako uz određene nepopularne mjere. Treće, radi zdravlja države i naroda, kako većinskog tako i manjinskih, izgrađivati suvremeno društvo koje će neovisno o vanjskim čimbenicima ljude tretirati na isti način, po slovu zakona i europskih normi; bio bi to pun dobitak za sve, osim za izgrednike i nedobrohotne, ali zahtijeva puno rada i angažman cijele zajednice i svih segmenata društva – od odgojnih i obrazovnih, do represivnih.
    Sve ovo skupa, uključujući i rezoluciju koja na prvi pogled zadovoljava zahtjeve onih koji su je tražili, ostavlja gorak okus u ustima. Umjesto o tehničkim detaljima približavanja općem proklamiranom cilju – Europskoj uniji – ovdje će se izgleda još dugo raspravljati o stvarima koje su već odavno trebale biti riješene i zaboravljene, ali, na žalost, kao što se da vidjeti, još uvijek nisu.
    Svojevremeno nedovoljno energično reagiranje na incidente, pa i njihovo nepriznavanje ili minimiziranje, doveli su do ovoga što sada imamo. Nastavak takve politike obistinio bi crne slutnje jednog visokog državnog dužnosnika u SiCG, koji primjećuje da oštre poruke iz Bruxellesa idu na ruku jedino nacionalistima u većinskom narodu i nacionalistima među manjinama. Sasvim dovoljan razlog da se napravi diskontinuitet s praksom koja je do ovoga dovela.
Z. P.