Ja sam Antonija Kremsner, djevojački Vojnić Tunić, a u Osijeku sam od 1963. godine.

Priznaje da joj se više sviđao prijeratni Osijek, zbog izraženog esekerskog štiha i stalnog susreta s ljudima, kroz struku, i vjeruje da je rat ostavio ožiljke i na ljudima i na gospodarstvu, na urbanom okruženju i suodnosu, no zadovoljna je radom institucija.

Slavko Žebić

Opširnije u tiskanom izdanju i izdanju za internet pretplatnike