Tugomir Alaupović, pjesnik, pripovjedač, književni kritičar i političar rođen je u Dolcu kraj Travnika 18. kolovoza 1870. godine, a preminuo je u Zagrebu 9. travnja 1958. godine. Osnovnu školu završio je kod franjevaca u Dolu, a od 1882. do 1889. je na Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Travniku. Maturirao je u Zagrebu 1890. a studirao je slavistiku i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij nastavlja u Beču. U listopadu 1894. obranio je na bečkom Sveučilištu disertaciju »Vila Slovinka od Jurja Barakovića«. Iste godine postao je suplent na klasičnoj gimnaziji u Sarajevu.
    Poslije je savjetnik na Odjelu za školstvo i nadzornik srednjih škola, ali je zbog jugoslavenske orijentacije suspendiran 1915. i stavljen pred krivični sud. Zatim je oslobođen, a 1916. umirovljen i interniran u franjevački samostan u Sarajevu. Godine 1918. postaje član Narodnog vijeća države SHS u Sarajevu i povjerenik za prosvjetu i bogoštovlje, a 1921. postaje šef povjereništva za prosvjetu u Zemaljskoj vladi u Zag-rebu. Umirovljen je ukazom iz 1922. godine.
    Pjesme, pripovijetke, crtice i prigodnice objavio je u mnogim publikacijama. Pisao je epske pjesme s motivima iz hrvatske povijesti s namjerom da budi nacionalnu samosvijest. Djelomično tiskan ciklus »Seos-ke elegije« prožet je socijalnom notom. Govore, političke i kulturološke članke, te priloge iz povijesti bosanskih franjevaca, kao i književne rasprave, objavio je također u mnogim publikacijama. Bio je pokretač i član mnogih sarajevskih društava i akcija: Hrvatskoga potpornog društva »Napredak«, Hrvatskoga pjevačkog društva »Trebević«, Hrvatskog kluba, Hrvatske banke, sportskog društva »Hrvatski sokol« i Hrvatske narodne zajednice.