Afirmacija hrvatskih zajednica svakako je obveza HRT-a kao hrvatskog javnog medija, ali ne treba bježati od osjetljivih i kritičkih tema te svakako ima prostora ne samo za folklor i manifestacije već i za probleme. Pri tome treba paziti da takve objave ne naštete lokalnoj zajednici i ne stvore joj još veće probleme
Dolaskom na mjesto vršitelja dužnosti urednika Programa za Hrvate izvan Hrvatske Hrvatske radiotelevizije Vladimir Brnardić preuzeo je odgovornost za jedinstven medijski prostor koji povezuje hrvatske zajednice diljem svijeta. Nakon više od dva desetljeća rada u dokumentarnom programu HRT-a, danas želi dodatno otvoriti Program prema digitalnim platformama, mlađim naraštajima i suvremenim načinima komunikacije, pritom ne zanemarujući ni teme koje nadilaze folklor i manifestacije. Brnardić je programski cilj opisao kao stvaranje »mosta« preko kojega bi Hrvati iz različitih dijelova svijeta mogli vidjeti što rade druge hrvatske zajednice, razmjenjivati iskustva i povezivati se.
U razgovoru za Hrvatsku riječ govori o izazovima praćenja hrvatskih zajednica u Bosni i Hercegovini, među nacionalnim manjinama i iseljeništvu, o potrebi očuvanja identiteta, mogućnostima suradnje s medijima izvan Hrvatske te o planovima da Glas Hrvatske postane mjesto susreta i povezivanja Hrvata, bez obzira na to gdje žive.
► Nakon dugogodišnjeg rada u dokumentarnom programu preuzeli ste vođenje Programa za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Što Vas je privuklo tom izazovu i kakvu ste viziju imali kada ste prihvatili ovu dužnost?
Nakon više od 25 godina provedenih u Dokumentarnom programu kao novinar i urednik emisije TV kalendar pa potom i osam godina kao urednik samog Dokumentarnog programa nekako sam osjetio da je vrijeme za promjenu, a i otvorila se prilika odlaskom prijašnjeg urednika u mirovinu. Kako sam već ranije surađivao s ovim programom kreirajući za njih neke sadržaje poput dokumentarnih serijala Otkrivamo Hrvatsku i Hrvatska moj izbor znao sam otprilike čime se bave i kako Program funkcionira. Privuklo me to što je Program za Hrvate izvan Hrvatske zapravo mala radio-televizija unutar Hrvatske radiotelevizije koji obuhvaća i televiziju i radio i multimediju (portale i društvene mreže). Televiziju sam poznavao, a izazov je bio radio i multimedijske platforme na kojima ranije nisam radio kao i mogućnost proizvodnje i oblikovanja vlastitog programa. Drugi izazov bio je i tema hrvatskog iseljeništva kojega sam se ponekada doticao kroz priloge u emisiji TV kalendar, ali i u dokumentarnim filmovima poput filma Heroji se ne zaboravljaju – Petar Herceg Tomić o američkom junaku Pearl Harboura hrvatskog podrijetla iz Prologa kod Ljubuškoga. Osim toga, da se malo našalimo, ali je istinito, potencijalna publika je brojnija jer više Hrvata živi izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj!
► Samostalni odjel za Hrvate izvan Hrvatske djeluje od 2016. godine. Što je on danas u smislu trajanja programa, angažiranih novinara, snimatelja, rada na terenu? Kako danas gledate na njegov razvoj i što smatrate njegovom najvažnijom zadaćom?
Samostalni odjel za Hrvate izvan Hrvatske djeluje od 2016. godine, a nastao je spajanjem Glasa Hrvatske i Slike Hrvatske koji su postojali puno ranije, prvo Glas Hrvatske kao radijski program te potom i Slika Hrvatske kao televizijski program. Fuzioniranjem ova dva programa novi Glas Hrvatske dobio je i institucionalnu potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji ga od tada redovito djelomično i financira. Danas Samostalni odjel Programa za Hrvate izvan Hrvatske obuhvaća 10-ak stalno zaposlenih novinara i urednika te se oslanja na 50-ak stalnih vanjskih suradnika kao i na cjelokupnu infrastrukturu i ljude HRT-a što uključuje i sve naše TV centre diljem Hrvatske kao i dopisništvo u BiH. Po tome smo zasigurno najjači medij u Hrvatskoj i izvan nje koji sveobuhvatno prati cjelokupnu hrvatsko iseljeništvo i hrvatsku nacionalnu manjinu. Naime, osim hrvatske, imamo još redakcije na engleskom, španjolskom i njemačkom jeziku što nas čini jedinstvenim u cjelokupnom medijskom prostoru. Razvoj Programa usmjeravamo na što veću proizvodnju različitih sadržaja koje pak sve više prevodimo i objavljujemo na društvenim mrežama. Osim toga, usmjereni smo i na bogatu arhivu HRT-a gdje se također može pronaći mnogo zanimljivih sadržaja koji bi mogli interesirati našu publiku. Time želimo doći do što više pratitelja, gledatelja i slušatelja koje želimo informirati, zabaviti i podučiti, a posebno do mlađe publike.
FOTO: Blaženka Dragašević / HRT
► Program prati Hrvate u Bosni i Hercegovini, autohtone hrvatske manjine u europskim državama, iseljeništvo i povratnike. Kako pronaći ravnotežu između tako različitih zajednica, njihovih tema i očekivanja?
Svakako nije lako, kao i općenito, zadovoljiti sve, no postoje neke zajedničke teme koje zanimaju sve, ali imamo i specijalizirane sadržaje koji su usmjereni na neku od ranije spomenutih hrvatskih zajednica. Tako za Hrvate u Bosni i Herecgovini imamo televizijsku emisiju Pogled preko granice i radijsku emisiju Iz života Hrvata u BiH. Za ostale imamo televizijske emisije Glas domovine i Globalna Hrvatska te radijske emisije Hrvatima izvan domovine i Gost Glasa Hrvatske te druge radijske emisije. Ovdje su se idealnima pokazali web portali i društvene mreže (Facebook, Instagram, Youtube i X) koje imamo na četiri jezika: hrvatskom, engleskom, španjolskom i njemačkom (Glas Hrvatske, The Voice of Croatia, La Voz Croatie i Stimme Kroatiens). To je ukupno 20 multimedijskih platformi preko kojih nastojimo pronaći tu ravnotežu, ali i doći do publike.
► Prema kojim kriterijima odlučujete koje će teme i zajednice dobiti više prostora? Koliko su Vam pritom važne inicijative koje dolaze iz samih hrvatskih zajednica izvan Hrvatske?
Uistinu nastojimo pokriti što više zajednica diljem svijeta što s obzirom na njihovu rasprostranjenost nije nimalo jednostavno. Koliko možemo nastojimo ih obići i snimiti, posebice ako imamo neki povod. Tako primjerice ove godine idemo u Seattle u Sjedinjene Američke Države na 10. ACAP (susret Udruge hrvatsko-američkih profesionalaca) i tom prilikom posjetit ćemo tamošnju zajednicu i njihov Croatiafest, ali i hrvatsku zajednicu u susjednom Vancouveru u Kanadi. Svakako su bitne inicijative iz samih zajednica koje nas pozivaju i spremne su nas ugostiti, ali s druge strane danas je video oprema postala jeftinija i pristupačnija. Osim toga, svatko ima mobitel i može nešto fotografirati, snimiti, napisati nekoliko bitnih informacija o nekom događaju i poslati nama. Mi ćemo to rado objaviti i po potrebi prevesti na ostale jezike i objaviti na ostalim našim mrežama ili portalima. Tako da smo po tom pitanju otvoreni za svaku vrstu suradnje, naravno uz poštivanje novinarskih i tehničkih standarda.
► Gdje vidite granicu između afirmacije hrvatskih zajednica i obveze javnog medija da otvara i osjetljivije ili kritičke teme? Odnosno, ima li prostora za teme koje nisu samo folklor, manifestacije, već govore i o problemima?
Afirmacija hrvatskih zajednica svakako je obveza HRT-a kao hrvatskog javnog medija, ali ne treba bježati od osjetljivih i kritičkih tema te svakako ima prostora ne samo za folklor i manifestacije već i za probleme. Pri tome treba paziti da takve objave ne naštete lokalnoj zajednici i ne stvore joj još veće probleme. S druge strane, nažalost, svjedočimo podjelama unutar hrvatskih zajednica i tu je teško ostati neutralan tako da nastojimo ne zauzimati stranu, iznijeti i objaviti sve strane priče, ali prije svega biti konstruktivni i afirmativni.
► Kako približiti Program mladima hrvatskog podrijetla koji hrvatski jezik govore slabo ili ga uopće ne govore? Razmišljate li o novim formatima poput video podcasta ili sadržaja za društvene mreže?
Mladi su svakako jedan od naših ciljeva kojima se pokušavamo približiti putem društvenih mreža kao što sam naveo i sve više sadržaja stavljamo tamo. Pri tome nastojimo da hrvatski jezik ostane u originalu, a ako prevodimo na ostale jezike to činimo tako da sadržaje titlamo tako da se hrvatski uvijek čuje. Za sada imamo jedan podcast Hometeam na engleskom jeziku o sportu. Napravili smo pilot-epizode podcasta Sidro s prijevodom na sve jezike za Ministarstvo demografije i useljeništva o izazovima povratništva i useljavanja u Hrvatsku, ali još uvijek čekamo njihovo zeleno svjetlo za daljnju proizvodnju. Postoje brojne ideje za podcaste, ali problem je financijske prirode. Iako smo neizmjerno zahvalni Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske kao i Vladi Hrvatske na financiranju Glasa Hrvatske kao multimedijske platforme namijenjene proizvodnji i emitiranju programa za Hrvate izvan Hrvatske, potrebno je reći da su ova sredstva, kao i pretplata HRT-a, već više od desetljeća na istoj razini, odnosno u istom iznosu. U međuvremenu Hrvatska je uvela euro, imali smo i imamo inflaciju tako da su troškovi proizvodnje znatno porasli i danas je vrlo teško s istim sredstvima održavati i sadašnju proizvodnju, a kamoli napraviti neki novi i veći iskorak.
► Imali ste priliku obići brojne hrvatske zajednice izvan Hrvatske. Jesu li Vas neka iskustva ili susreti posebno iznenadili ili ostavili snažan dojam?
Iskreno, za sada, osim Vojvodine i BiH još nisam uspio obići mnogo hrvatskih zajednica, ali sam sreo dosta predstavnika hrvatskih zajednica na Savjetima Vlade i na 7. hrvatskom iseljeničkom kongresu. Ono što me iznenadilo je prvenstveno njihova nevjerojatna ljubav prema Hrvatskoj. Što se tiče Vojvodine, iznenadilo me bogatstvo kulture i običaja hrvatske zajednice ondje kao i otvorenost ljudi.
► Koliko, po Vašem mišljenju, prosječan gledatelj HRT-a poznaje život Hrvata u Srbiji, Mađarskoj, Rumunjskoj ili drugim manjinskim zajednicama? Može li upravo Vaš Program pridonijeti boljem upoznavanju, povezivanju zajednica?
Smatram da prosječan gledatelj HRT-a još uvijek premalo poznaje život Hrvata izvan Hrvatske, posebno s obzirom na njihovu brojnost kao i njihovu bogatu višestoljetnu povijest. Upravo je zadaća našeg programa mijenjati taj narativ, a želja je ne samo da javnost u Hrvatskoj upozna hrvatske zajednice u svijetu već bismo voljeli da Glas Hrvatske postane platforma na kojoj bi se sve hrvatske zajednice diljem svijeta međusobno mogle upoznati i preko te platforme i povezati.
► Kada priča iz neke hrvatske manjinske zajednice postaje nacionalno važna tema? Što mora imati da bi našla mjesto u programu Hrvatske televizije ili Hrvatskoga radija?
Prije svega priča mora biti autentična, informativna i zanimljiva, izazvati emociju i po mogućnosti biti afirmativna. Također nam je važno očuvanje jezika i kulture, kao i njegovanje ovih bogatstava kroz različite djelatnosti i manifestacije, a uvijek su nam zanimljivi i mladi, njihov način života te prihvaćanja i njegovanja svojih korijena.
► Koliko su danas Hrvati u Srbiji zastupljeni u Programu? Postoji li prostor da se više govori i o zajednicama izvan Subotice – o Hrvatima u Srijemu, šokačkom Podunavlju, Somboru, Banatu i Beogradu?
Ove godine Hrvati u Srbiji zastupljeni su u programu prvenstveno kroz televizijsku emisiju Globalna Hrvatska i radio emisiju Hrvatima izvan domovine te naše web portale i društvene mreže. Početkom ove godine naša tv-ekipa i novinar društvenih mreža bili su nekoliko dana u Zemunu, Beogradu i Subotici i o tome napravili nekoliko priloga, a kolegica priprema i 26-minutni dokumentarni film. Počeli smo i svakako ćemo pratiti ovogodišnju Dužijancu, a pratili smo slučaj vrtića u Tavankutu kao i njihovu skupinu HKPD-a Matija Gubec na ovogodišnjoj 60. jubilarnoj Smotri folklora u Zagrebu te aktivnosti Fondacije Antun Gustav Matoš iz Beograda.
► U Srbiji djeluju mediji na hrvatskom jeziku, svakako je najznačajnija NIU Hrvatska riječ, koja ima i svoj studio TV Matica. Vidite li mogućnost intenzivnije suradnje s HRT-om kroz razmjenu priloga, zajedničke produkcije, edukaciju ili mentorski rad?
Za suradnju smo uvijek otvoreni na svim poljima – od razmjene priloga, zajedničke produkcije, edukacije svih vrsta, mentorskog rada. HRT ima svoju Akademiju kroz koju obučava različite vrste medijskih djelatnika, a svi su uvijek dobrodošli u naš Odjel na bilo koji oblik rada, učenja i suradnje.
► Što biste željeli ostvariti u sljedeće dvije-tri godine? Postoje li projekti ili iskoraci po kojima biste voljeli da gledatelji prepoznaju Program za Hrvate izvan Republike Hrvatske?
Prije svega ono što nastojim je promijeniti narativ i način emitiranja. U tome se vodim motom »Prvo digitalno!« (Digital first!) u smislu kada imamo neku vijest ili prilog da ga odmah objavljujemo na digitalnim platformama – web portalu i društvenim mrežama bez toga da čekamo da to bude u nekoj od naših emisija. Također, volio bih da što više sadržaja tako objavljujemo jer danas ti mediji imaju veći doseg i da ih ujedno prevodimo. Želio bih pokrenuti podcaste za kojih ideja i tema ne nedostaje, ali nedostaje financijskih sredstava. Također, volio bih da snimimo više dokumentarnih filmova i serija. Primjerice, smatram da su Katolička crkva i hrvatske katoličke misije, kulturno-umjetnička društva te sportski klubovi stupovi oko kojih se okupljaju naše zajednice vani i gdje se gaji i čuva identitet te da mnogi od njih zaslužuju da se njihova priča ispriča na taj način. Mnogo je tu zanimljivih biografija svjetski poznatih, ali i možda manje poznatih, ali uspješnih ljudi hrvatskoga podrijetla koji su ponosni na to podrijetlo i smatraju da su im vrijednosti usađene u obitelji pomogle da postanu uspješni. Sama prošlost nudi brojne zanimljive priče o višestoljetnoj povijesti hrvatskih nacionalnih manjina u susjednim zemljama i iseljavanja te života u dijaspori. Svakako bih volio da ispričamo priču o doprinosu hrvatskih manjina i iseljeništva samostalnosti i neovisnosti Hrvatske. I na kraju, kao što sam naveo, želio bih da Glas Hrvatske bude središnja platforma na kojoj će svatko u Hrvatskoj ili bilo kojem dijelu svijeta naći zanimljive sadržaje i informacije o Hrvatskoj kao i informacije o bilo kojoj hrvatskoj zajednici bilo gdje u svijetu!
Tko je Vladimir Brnardić?
Vladimir Brnardić rođen je 1973. u Zagrebu, diplomirao je povijest, a na HRT-u od sredine 1990-ih radio kao novinar, scenarist, redatelj i urednik dokumentarnih projekata. Od 2016. do 2024. bio je na čelu Dokumentarnog odjela Hrvatske televizije, a poznat je i po radu na TV kalendaru te brojnim povijesnim i dokumentarnim filmovima.
