Arhiv tekstova
Šid s početka 20. stoljeća
Povijesni izvori kazuju da je Šid mlado naselje i u prvim se listinama pojavljuje tek početkom 18. stoljeća, kada je prema mr. Radovanu Đurčiću, zabilježeno da je u Šidu 1702. godine umro apostolski nuncij Luka Natali, koji je tu stolovao. No Šid se ubrzano razvija i već početkom 19. stoljeća broji gotovo 3 tisuća žitelja, a na početku 20. stoljeća 5 tisuća. Danas je Šid sjedište općine s 19 naseljenih mjesta, gdje je gotovo 40 tisuća žitelja, a grad Šid danas ima gotovo 20 tisuća. Fotografija koja je pred vama datira s početka 20. stoljeća i prema kroničaru Simi Tomoviću Šid je imao tri crkve, pravoslavnu, grkokatoličku i evangelističku, te grkokatolički samostan sestara Vasiljevki, pučku i građansku školu, kolodvor – jer je željeznica kroz Šid, od Vinkovaca prema Zemunu, prošla još 1891. godine – poštu, koja je bila u zakupu ing. Milutina Šumanovića, dvije ljekarne, dva liječnika i jedan novčani zavod. Šid je ukazom Marije Terezije još 1773. godine proglašen slobodnim komorskim trgovištem s dozvolom da svake godine održava tri velika sajma – na Josipovo (19. ožujka), za svetog Lovru, (10. kolovoza) i za Sve svete (1. studenoga). Od toga vremena on bilježi ubrzani razvitak. U knjizi »Opšina Šid«, mr. Đurčića stoji da je Šid uvijek bio multikulturalna i multinacionalna sredina i da je 1900. tu živjelo 4654 žitelja, 1948. njih 6710, a 1981. 13450, od čega 20 posto Hrvata, 6 posto Slovaka i 1 do 2 posto ostalih (Crnogoraca, Makedonaca, Mađara, Nijemaca, Roma) i najviše Srba, više od 60 posto. Vremenom se ta slika mijenja, posebice 90-ih godina kada je većina Hrvata prognana iz svojih sela, pa je danas u Šidu manje od 4% Hrvata, a u cijeloj općini ni toliko, izuzev naseljenih mjesta Sot i Batrovci. Još jedan kroničar, dr. Rudolf Horvat piše o Šidu i to baš početkom 20. stoljeća i bilježi da je Šid katoličku crkvu dobio tek početkom istog, jer je ideja ponikla 1905. godine. Osigurano je zemljište za gradnju, a projektna je dokumentacija naručena kod zagrebačkog arhitekta Hermana Bolea, autora mnogih crkava diljem Srijema. Vremena su složena, sredstva nedostatna, pa se odustalo od ponuđenog koncepta i biskup Akšamović naručuje projekt kod vukovarskog arhitekta Frana Funtaka, te se gradnja nastavlja i radovi završavaju 1931. godine, a blagoslovljena je 1932. godine. No, još u vrijeme gradnje, u porti iza crkve gradi se župni dvor, ali kako Šid tada nije imao župnika i bio je ispostava župe sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu, na tisućljeće hrvatskog kraljevstva, 1925. godine u toj se građevini otvara Hrvatska čitaonica. Šid je sredina i različitih političkih svjetonazora, pa tu još početkom 20. stoljeća na izborima za Hrvatski sabor pobjeđuje socijalistički kandidat Vitomir Korać, obrtnik, čizmar i poslije odvjetnički pisar, ali je jak i HSS i na izborima pobjeđuje kandidat Živan Kuveždić, seljak iz Ilače. Nakon stvaranja kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Šidu su najjači Radikali, ali već 1919. u Šidu se osniva i Komunistička partija, pa je za predsjednika općine izabran komunistički kandidat Živan Pajić. Na fotografiji je glavna šidska ulica koja danas nosi naziv Svetog Save, ulica u kojoj je pravoslavna crkva sv. Nikole, a nešto dalje i galerija poznatog šidskog umjetnika Save Šumanovića. Malo dalje, pa lijevo, je i obiteljska kuća Šumanovićevih u ulici koja nosi ime glasovitog umjetnika, no podaci kažu da je Sava rođen u Vinkovcima. Na samome uglu je trgovina, a tu je poslije bila i šidska ljekarna, a odmah iza, ako pozorno gledate, vidi se trgovina Save Marića, koju su poslije nastavili i razvili sinovi Jovan i Luka. Tu je poslije, u vrijeme koje pamti i potpisnik ovih redova, bila urarska radnja »Timarac«. Riječ je o samomu središtu Šida, a s druge strane danas je pošta, a nekada je također bila ljekarna i tu je urbano središte mjesta s trgovinama, kafićima, dvije, tri banke i mjenjačnicom.
