Nogomet i tenis
Proteklih tjedana u fokusu sportske javnosti bila su dva velika, svjetski vrijedna sportska događanja: Svjetsko klupsko nogometno prvenstvo u SAD i Grand Slam teniski turnir Wimbledon. Oba pod istim globalnim medijskim pristupom, naravno svatko uz svoju publiku. Jer vrhunski je sport jednostavno probijao sve barijere, a rezultati s velikih natjecanja prečesto zasjenjuju sve ostale informacije koje smo u prilici putem suvremenih medijskih izvora svakodnevno akceptirati. Opće je poznata i već više od stoljeća podrazumijevajuća činjenica kako je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Ali sada je krovna kuća najpopularnijeg svjetskog sporta (FIFA) uvela još jedno veliko natjecanje pod svojim okriljem – Svjetsko klupsko nogometno prvenstvo. Po ugledu na ono klasično, koje se svake četiri godine organizira na drugom kontinentu i na kojemu sudjeluju najbolje državne reprezentacije. Nogomet jednostavno nema prostora, niti mogućnosti da stane, pa čak niti tijekom ljetne pauze, jer smo proteklih tjedana svjedočili produženoj sezoni skoro svih najboljih klubova iz cijelog nogometnog svijeta (izuzev Liverpoola, Barcelone, Milana i Napolija). Na radost svih poklonika nogometne igre. Ispočetka su stadioni bili gotovo prazni tijekom »nebitnijih« kvalifikacijskih susreta, ali od eliminacijske faze tražila se karta više. Jer kvaliteta na koncu mora isplivati na površinu!
S druge strane oceana, u glavnom gradu Engleske (točnije u jednom od njegovih širih predgrađa – Wimbledonu) protekla dva tjedna događao se najvažniji teniski turnir svih vremena. Ljubitelji bijelog sporta diljem teniskog globusa mogli su uživati u brojnim atraktivnim mečevima u pojedinačnoj konkurenciji ili igri parova. Slično nogometu i ovdje su, kao i uvijek, dominirali najveći favoriti i nije bilo nikakvo iznenađenje što su se u polufinalu našla tri od četiri najbolja tenisača današnjice (Sinner, Alcaraz i Đoković). A u samom velikom finalu igrali su prvi i drugi nositelj turnira (Sinner i Alcaraz) i, za razliku od prijašnjeg Grand Slama u Roland Garrosu, ovoga je puta trijumfirao Sinner i postao prvi Talijan u povijesti kojemu je uspjelo osvojiti Wimbledon u pojedinačnoj konkurenciji. Slično nogometnom SP-u i ovdje je u pozadini ogroman financijski potencijal i opće je poznato da se najveći nagradni fond dijeli upravo na neslužbenom prvenstvu svijeta u tenisu, kako se često zna tepati ovom besmrtnom turniru. Za razliku od nogometnog SP-a ovdje su nastupili svi najbolji od najboljih bez izuzetaka, što najbolje dokumentira i sama završnica turnira u muškom singlu. Na koncu, postoji još jedna golema poveznica između ova dva događaja koja su nam okupirala pozornost proteklih tjedana.
I nogomet i tenis igraju se na istoj podlozi, zar ne...
D. P.