Arhiv tekstova
Knjiga kao sredstvo plaćanja
Kada bih projektu koji trenutno realiziram u svom životu morala dati ime, ono bi glasilo »Mijenjam skrolanje za listanje«. Vjerujem da nisam posebna kada priznam da puno vremena provodim »skrolajući« po Instagramu, a istovremeno smatram da sam ja »mala maca« jer ne provodim ni približno toliko vremena koliko neki drugi. Kako god bilo, odlučila sam ovoga ljeta tome stati na kraj – i to tako što ću čitati knjige. Mijenjam skrolanje ekrana za listanje stranica, jednostavno.
E sad, i Svemir me čuo – baš u trenutku kada sam donosila odluke, somborska knjižnica pozvala je građane da se pridruže akciji, zapravo svojevrsnom natjecanju u čitanju i pisanju recenzija. Akcija nosi naziv »Čitatron« i traje do kraja kolovoza. Za početak sam odabrala tri naslova i bacila se na čitanje. Nije čitanje odmah zamijenilo sve termine i potpuno izbacilo ekran, ali trudim se i i dalje vrlo svjesno radim na tome.
Knjiga kao sredstvo plaćanja
I baš kako to obično biva – odjednom knjiga postaje sve što mi treba. Tako sam otkrila da knjigom mogu »platiti« boravak u jednom mjestu. Ali polako, evo što sam saznala.
U planinskoj regiji Molise, skrivenoj daleko od razvikane talijanske obale, nalazi se Macchiagodena – selo koje je pronašlo svoj način da preživi, oživi i istovremeno postane destinacija iz snova za ljubitelje knjiga. Umjesto da se bori protiv depopulacije uobičajenim metodama, Macchiagodena je odlučila pustiti knjige unutra vjerujući da će ljudi za njima doći. I bili su u pravu.
Sve je započelo 2021. godine, zahvaljujući inicijativi Genius Loci – Portami un libro e ti regalo l’anima, što znači: »Donesi mi knjigu i darovat ću ti dušu«. Ideja je jednostavna, ali duboko dirljiva: svi koji žele boraviti nekoliko dana u ovom selu – tri do četiri noći, ovisno o terminu – mogu to učiniti besplatno. Dovoljno je poslati e-mail lokalnoj zajednici i rezervirati boravak. Kad stignu, donesu svoju omiljenu knjigu s osobnom posvetom – nekoliko rečenica u kojima objašnjavaju zašto su odabrali upravo tu knjigu, što im ona znači i kako je povezana s putovanjem na koje su krenuli.
Knjiga se potom ostavlja u »Piazzetta della Lettura«, maloj otvorenoj knjižnici smještenoj ispod srednjovjekovnog dvorca. Tamo se nalaze posebne »književne klupe« u obliku otvorenih knjiga, s citatima talijanskih velikana – od Dantea do Rodarija. To mjesto djeluje poput tihog svetišta za sve koji vole riječi, priče i mir. U zamjenu za knjigu i posvetu posjetitelji dobivaju boravak u nekom od lokalnih B&B objekata, uz toplu dobrodošlicu i priliku da otkriju jedan autentičan, često zaboravljen dio Italije.
Ova neobična praksa brzo je postala simbol borbe sela protiv nestajanja. Umjesto da kuće ostanu prazne, postale su utočišta za čitatelje, sanjare i sve one koji žele nakratko pobjeći od ubrzanosti suvremenog života. Knjige su tako postale valuta, ali i most između ljudi i mjesta.
Popularnost inicijative rasla je iz godine u godinu. Već u prvoj godini prijavilo se više od 2.000 ljudi za otprilike 100 dostupnih boravaka. Svi su željeli biti dio nečega drugačijeg, sporijeg, smislenijeg. U svojim posvetama i kasnijim dojmovima mnogi su opisivali boravak u Macchiagodeni kao jedno od najiskrenijih i najljepših iskustava koje su doživjeli. Pisali su o tišini sela, o šaptu vjetra u lišću, o mirisima koje su zaboravili prepoznati. O toplini lokalnih ljudi i o osjećaju da su stigli na mjesto koje ih ne tjera da jure.
»Macchiagodena je mjesto koje ne traži da ga obiđeš cijeloga, već te nježno potiče da otkriješ i sebe i Molise koji mnogi još ne poznaju«, napisao je jedan od posjetitelja.
I zaista, regija Molise, često zanemarena u turističkim vodičima, nudi prizore i doživljaje koji ostaju duboko urezani. Tu su staze kroz borove šume, mala sela priljubljena uz stijene, lokalne trattorije u kojima se poslužuje palenta s tartufima i vino koje ne možeš kupiti nigdje izvan tog brda.
Zato je Macchiagodena više od mjesta za besplatan smještaj – to je podsjetnik da se može živjeti sporije, pažljivije i punim plućima. To je mjesto koje podsjeća da svi odmori nisu mjerljivi zvjezdicama i cijenama, već pričama koje ponesemo kući. A ponekad i knjigama koje ostavimo za sobom.
Točno, ne znam bih li prije pročitala, poklonila ili napisala knjigu.
Gorana Koporan
