Arhiv tekstova
Navjestitelji Evanđelja
Dok čitamo poslanice apostola Pavla, saznajemo mnogo o snazi njegove vjere, ali i o tome kako da i sami postignemo uzoran kršćanski život, kako da se iz vjerske prosječnosti uzdignemo do visina koje nas dovode bliže Kristu. Pavao često govori o svojim patnjama. Nikada ih ne precizira, ali da i ne spominje kako trpi za Evanđelje i Krista, svakako smo to mogli pretpostaviti jer naviješta s velikim žarom u vrijeme progona kršćana. A i znamo, Krist onima koji žive za Evanđelje ne obećava lagodan život, niti neke nagrade ovdje na zemlji, nego im obećava nagrade jednom kada se presele u vječnost. Iz vjere u ove Kristove riječi Pavao uvijek iznova pronalazi snagu naviještati, pozivati na obraćenje te širiti Crkvu među poganima. Progoni, zatvaranja, nerazumijevanje i neuspjesi nisu ga nikada pokolebali i naveli na odustajanje. On zna koje je poslanje primio i kakva ga nagrada čeka na nebesima, zna da je križ put kojim se mora proći da bi se stiglo do uskrsnuća. Zato se Pavao nikada ne buni zbog patnja koje podnosi, nego zahvaljuje te hrabri zajednice da ustraju u vjernosti, unatoč svim nedaćama.
Naviještanje
U naviještanju Evanđelja nema većeg uzora od sv. Pavla, a naviještanje je poslanje koje nam je Krist ostavio. Mislimo često kome ćemo mi naviještati kada su oko nas svi kršćani, Pavao je živio u druga vremena. Istina je, prilike su sada drukčije, ali je navještaj izuzetno potreban kako bi se uspavano, nominalno kršćanstvo prenulo i ponovno zaživjelo onim žarom koji je imalo na početku. A kada krenemo u takve akcije buđenja kršćanstva u svojoj okolini, zadesit će nas mnogo nevolja i neuspjeha, kao nekoć Pavla. Ipak, ne smijemo odustati, dopustiti da se pokolebamo.
Pavao u poslanici Kološanima spominje kako naviješta Krista »opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu« (Kol 1, 28). Motiv svakog našeg djelovanja za Kraljevstvo Božje je da svi upoznaju Krista i tako za sebe odaberu spasenje. Iako danas većina sebe zove kršćanima, Krista ne poznaju. Nesretni su jer u čovjeku postoji iskonska težnja za Bogom, ali moderno društvo tu težnju popunjava na pogrešan način. U različitim užicima, porocima, imetku, časti i slavi čovjek traži ispunjenje praznine u sebi. Tada tone u sve veću propast jer ne pronalazi ono što mu nedostaje, a to je Bog. Svi koji žive u zajedništvu s Kristom trebaju pomoći onima koji ga još nisu spoznali da ga počnu tražiti, kako bi ga pronašli i tako krenuli putem spasenja. Opominjanje i poučavanje dio su toga procesa, ali prije svega svjedočanstvo života. Tek kada se iz naših djela vidi da smo Kristovi, ne samo teoretski, nego istinski, možemo opominjati i poučavati. U suprotnom sve su naše riječi isprazne, pa kao što ni sami nismo blizu Kristu tako neće biti ni oni kojima se obraćamo.
U Božjoj blizini
A kako živi istinski kršćanin? Ako smo u dvojbi, ove nedjelje Psalam 15 otkriva vrijednosti koji njeguje svaki vjernik. Šator Gospodnji je mjesto njegove prisutnosti. Mi danas znamo da biti u Gospodinovoj blizini ne znači biti na nekom određenom mjestu, jer on prebiva u nama. Ipak, iako on dolazi blizu, mi možemo biti daleko od njega. A kada se prema njemu okrenemo u svojim molitvama, mislima i djelima, njegova nas blizina mijenja te postajemo novo stvorenje. Tada nam je potpuno jasno što znači živjeti čestito te kako pomoći i drugima da otkriju ljubav Božju kojom ljubi ovaj svijet i vodi čovjeka u svoje kraljevstvo.
