Tjedan kada slama progovori, a tradicija zapleše
Neizostavne dvije manifestacije u okviru Tavankutskog kulturnog lita 2025. – 40. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame i 14. Seminar bunjevačkog stvaralaštva završene su u subotu, 12. srpnja, svečanim programom održanim u Domu kulture u Tavankutu. Ovom su prigodom gosti – polaznici sekcija, skupa sa svojim domaćinima i organizatorom – HKPD-om Matija Gubec, predstavili što su naučili tijekom tjedan dana.
Prezentiranje naučenog
Kako je istaknuto ovom prigodom, »ova događanja nisu samo prilika za stvaralački izraz, već i snažan podsjetnik na to tko smo, otkud dolazimo i koliko je važno to sačuvati, ali i podijeliti s drugima. Naši gosti ovih su dana mogli dotaknuti više aspekata naše baštine: govor, pjesmu, ples, nošnju, upoznati tradicijsku arhitekturu, kušati tradicijska jela. Posjetili su Orluškov salaš, ali i Palićku obalu te svetište na Bunariću. Ova večer svečani je završetak našeg tjedna druženja, ali vjerujemo i nastavak buduće suradnje«.
Na početku programa predstavio se seminarski tamburaški orkestar pod ravnanjem profesora Vojislava Temunovića, a nakon njih reprezentativna skupina HKPD-a Matija Gubec koju je pripremio voditelj Darko Prćić.
Folklorna sekcija Seminara ove je godine okupila polaznike iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Njemačke i Vojvodine, koji su izveli koreografiju posvećenu temi ovogodišnjeg seminara – kraljice i koje je pripremio voditelj Ivica Dulić. Pjevanje, kao neizostavni dio folklorne tradicije, i ove su godine seminarci vježbali s profesoricom Tamarom Štricki Seg.
Razmjenjivali su se tako na bini plesom, pjesmom i svirkom tamburaši i folkloraši domaćini i polaznici, da bi na koncu, u okviru Risarske večeri, bili predstavljeni kruna za tavankutsku Dužijancu, koju je izradila slamarka Jozefina Skenderović, te nositelji ovogodišnje mjesne žetvene svečanosti – bandaš Nikola Vujić, bandašica Ana Skenderović, te mali bandaš Nikola Vojnić Mijatov i mala bandašica Danica Iršević.
Slamarke u koloniji i s polaznicama
Seminar bunjevačkog stvaralaštva i kolonija slamarki i ove su godine ugostili i u okviru slamarske sekcije podučavali tehnici rada sa slamom polaznice iz Slovenije, Hrvatske i Vojvodine (Srijemske Mitrovice).
Voditeljica slamarskog odjela Marija Rukavina Prćić rekla je da je na ovogodišnjoj koloniji nastalo 29 slika i dva dječja rada, te pojasnila vezu između Seminara i kolonije:
»Na koloniji slamarki članice slamarskog odjela Gupca izrađuju slike koje će biti prikazane na izložbi organiziranoj u okviru središnje proslave Dužijance i tijekom ovih dana susrećemo se kako bismo se konzultirale oko tih slika i razriješile nedoumice ukoliko ih imamo. Na koloniju se nadovezuje Seminar, kad nam dolaze žene koje žele naučiti raditi sa slamom i uz našu pomoć izrađuju razne predmete, čestitke ili slike. Tu su nam na koloniji dvije drage prijateljice iz Srijemske Mitrovice koje su svoje slike započele kod kuće, a ovdje ih dovršile i njihove slike ostaju kod nas. Imamo šest polaznica iz Slovenije, jednu iz Hrvatske i još jednu iz Hrvatske koja također sudjeluje na koloniji i njena će slika također biti prikazana s našim. Naši mladi članovi koji su bili polaznici plesa također su bili zainteresirani za slamu i poslije sati plesa njih troje došlo je okušati se u ovoj tehnici i napravili su sebi perlice«.
Ankica Pavelić, polaznica iz Hrvatskog društva Ljubljana iz Ljubljane: »Treći put sam polaznica ovog slamarskog tečaja i mogu reći da sam dosta ovladala ovom tehnikom, jedino me još muči pletenje. Nakon prvog boravka ovdje nastavila sam kod kuće raditi sa slamom i pravila sam magnete, kazala za knjige, ukrašavala jaja. Mnogi su tamo zainteresirani za ovo tako da će nagodinu vjerujem doći i nove polaznice. Mi smo blizu Domžala, gdje se prave šeširi, a mi sad razmišljamo da napravimo perlice koje bismo stavili na njih«.
Željka Turković iz Karlovca (Hrvatska): »Drugi put sam ovdje, a kada sam došla prošle godine, prvi put sam se susrela sa slamom i doista sam bila iznenađena. Do tada nisam imala dodira s njom, gledala sam o tome samo na televiziji, jako mi se dopalo i zato sam došla opet. Svašta sam naučila, gledam, stalno učim i tome nikad kraja. Sad pletem, pravim ružice, napravila sam jednu ukrasnu kutijicu s cvjetićima. Uglavnom više pletem, da se izvježbam, pa kad odem kući da znam s tim nastaviti i usavršiti. Imala sam za Uskrs radionicu u Karlovcu u muzeju, ukrašavala sam jaja i nakon toga sam morala to prezentirati mojim curama koje su bile oduševljene jer je i njima to bilo nešto novo«.
Milena Đurasović, sudionica kolonije iz Hrvatskog kulturnog centra Srijem (Ateljea Sv. Anastazija) iz Srijemske Mitrovice: »U Tavankutu smo prvi put bile 2005., sada sam prvi put na koloniji gdje radim sliku, a naša Ana Melačić je ovdje 13. put i na njezino uvjeravanje sam došla. Slama mi inače apsolutno nije bila bliska, iz ulja i akrila sam prešla na slamu, šest mjeseci sam učila praviti cvijet i htjela sam odustati, ali kad je krenulo, bilo je kao lavina. Aktivno sam počela raditi prošlog proljeća i sada sam donijela jednu moju sliku od slame koja je bila već na nekoliko izložbi. Opčinjena sam inače cvijećem i želim naučiti praviti ih razne od slame, a također i perlice. To sam sad naučila ovdje, a želim još naučiti raditi troplet«.
I. Petrekanić Sič