Arhiv tekstova
Na salašu svoga dide
Priča o Dordu Cuvardicu Garcíi, profesoru komunikologije na sveučilištu u San Joseu u Kostariki, malo je drugačija od onih koje smo do sada objavljivali u rubrici Naši po svijetu. Dorde, po ocu bunjevački Hrvat, izgradio je uspješnu znanstvenu karijeru, ali ono što ga izdvaja od drugih sugovornika u ovoj rubrici je priča o njegovom ponovnom kontaktu s obitelji Čuvardić, i to nakon 40 godina prekinutih veza i priča o dolasku na salaš gdje su Čuvardići još od XVIII. stoljeća.
Povratak poslije četiri desetljeća
U Sombor i na rodni salaš svog oca na Bezdanskom putu Dorde je došao prvi put nakon 1985. godine. Osim želje da ponovno uspostavi veze s obitelji s očeve strane, razlog je bio i 58. Internacionalni kongres amerikanista – ICA koji je održan u Novom Sadu od 30. lipnja do 3. srpnja. Na tom kongresu sudjelovao je kao doktor znanosti.
»Na ovom kongresu govorio sam o suvremenim piscima iz Kostarike, s posebnim osvrtom na Luisa Chaveza, pisca koji je prevođen na više slavenskih jezika. Kostarikanski pisci nisu toliko poznati kao pisci iz Nikaragve i prijavio sam se na kongres u Novom Sadu radi promocije pisaca iz Kostarike«, kaže Dorde, koji drži katedru za masovne komunikacije na sveučilištu Universidad de Costa Rica, sudjeluje na brojnim kongresima, objavljuje znanstvene radove.
Prije nego je postao sveučilišni profesor Dorde je studirao novinarstvo. No, nije postao novinar. Doktorirao je komunikologiju u Barceloni i svoju karijeru nastavio je graditi u Kostariki.
»Volim rad sa studentima isto koliko i istraživački rad«, kaže kratko.
Internacionalni kongres amerikanista bio je način i opravdanje za put dug 11.000 kilometara, koliko dijeli Sombor i San Jose. Dorde je u Somboru bio samo dva puta. Prvi puta 1973. godine i poslije toga 1985. godine. Tih posjeta sjeća se kroz nekoliko fleševa.
»Kod kuće čuvam dječje Priče za laku noć koje sam dobio kada sam bio u Somboru. Od Sombora do Španjolske, Kanarskih Otoka i Kostarike uvijek je ta knjiga putovala sa mnom. Da, i sjećam se još nekoliko riječi: majka, dida, kruv, voda i sloboda. To sam naučio od svoje majke (bake) Janje«, kaže Dorde.
U posjetu obitelji s očeve strane bio je prije 40 godina s majkom Španjolkom i dvojicom braće, ne sluteći da će do novog susreta proći toliko vremena. Ali neke okolnosti utjecale su, ne Dordevom voljom, na to da su veze s obitelji u Somboru prekinute. Možda bi tako i ostalo da Irena Tucakov, Dordeva sestra od tetke, poslije godina tišine nije pokušala pronaći rođake u Kostariki. Pomogle su u tome društvene mreže i snaha Sandra Tucakov, profesorica engleskog jezika. Ali godinu dana je prošlo dok Dorde nije odgovorio na poruku. Nakon toga komunicirali su redoviti i malo-po malo Dorde je počeo razmišljati, planirati kako doći u Sombor.
»Primili su me kao da smo odrasli zajedno. Kao da nas ne dijeli 40 godina neviđanja. Drago mi je vidjeti kako se ova obitelj drži zajedno, brinu jedni o drugima. Kada ljudi emigriraju, često se prekine ili zapostavi emotivna veza sa svojima, ali nedostaje ta ljubav, bliskost, da znate gdje pripadate. Teško nam je bilo odrastanje u Kostariki, jer smo bili odvojeni i od mamine i od tatine obitelji. Tatini su ovdje, a mamini u Španjolskoj. Jedino smo mi u Kostariki i kada su nam roditelji umrli, moja braća Slobodan i Esteban i ja ostali smo sami«, kaže Dorde.
Novi susret već je zakazan za početak srpnja, opet u Somboru, ali Dorde se nada da neće doći sam već s braćom. Esteban je u Kostariki poznati sportski novinar, a Slobodan radi u ugostiteljstvu. Tijekom Dordevog boravka u Somboru putem video poziva upoznali su Sombor, Novi Sad, Suboticu, Čuvardićev salaš i brojne rođake.
Obiteljska strana priče
Detaljnu obiteljsku povijest Čuvardića pojasnila nam je Irena Tucakov. Njena majka Aranka, rođena Čuvardić, i Dordev otac bili su rođeni brat i sestra.
»Na ovom salašu rođene smo moja sestra i ja, prije toga moja mama i ujaci, djed, pradjed, šukundjed... Znamo unatrag do pred kraj XVIII. stoljeća. Kada je Dorde došao, htjela ga je ugostiti brojna šira obitelj, ali sam ja rekla ne. Dorde treba biti tamo gdje mu je rođen otac Đorđe, dida...«, kaže Irena čiji sin Pera Tucakov s mladom obitelji živi danas na rodnom salašu Dordeva oca.
A neobična životna priča odvela je Đorđa Čuvardića u Španjolsku, gdje su rođeni Dorde i njegova braća.
»Kao studenta ekonomskog fakulteta Đorđa je s budućom suprugom spojio esperanto. Otišao je u Španjolsku, ali kako nije odslužio vojni rok, narednih deset godina nije se mogao vratiti u tadašnju Jugoslaviju. Živjeli su na različitim mjestima, a Dorde i njegova braća rođeni su na Kanarskim Otocima. U Kostariku su otišli 1985. Znate kako je to tada bilo, telefonski razgovori bili su skupi, pa su kontakti održavani preko pisama. Pisala ih je Dordeva mama Španjolka i onda je moja majka ta pisma nosila kod karmelićana da ih prevedu«, kaže Irena Tucakov.
Ali daljina je učinila svoje i pisma su se prorijedila, pa su se izgubili i kontakti. Sve dok društvene mreže ponovno nisu spojile Irenu s bratom u Kostariki. Preko snahe Sandre Tucakov, koja je profesorica engleskog, na društveni mrežama našli su Dorda.
»Dopisivanje je trajalo godinama i Dorde je uvijek pisao kako bi za jedan Božić došao u Sombor. Nije došao za Božić, došao je u ljeto, ali je došao«, kaže Irena.
A prvi dolazak poslije 40 godine Dorde je planirao tri godine. Prije tri godine kongres amerikanista održan je u Brazilu i tada je najavljeno će idući, za tri godine, biti u Novom Sadu. Dorde je spremio rad, prijavio se na kongres i dobio poziv za put u Novi Sad.
»Ujak je od odlaska u Španjolsku bio četiri puta, a Dorde i njegova braća samo dva puta. Nismo se vidjeli 40 godina i plašila sam se malo našeg susreta, ali sve je prošlo odlično«, kaže Irena koja je tih nekoliko dana, koliko je trajao Dordev posjet, provela s radošću, suzama, s puno emocija.
Iste osjećaje dijeli i rođak iz daleke Kostarike.
Dorde je imao prilike sresti se i upoznati sa širom obitelji, pa se kod rodice Aranke Hornjak Mijić na dida Hornjakovom salašu okupilo 42 Dordevih bližih i daljih rođaka. Bio je to susret preplavljen emocijama, suzama.
»Emotivna stabilnost i potpora je značajna u životu jedne osobe. Moji rođaci su me kada sam došao preplavili ljubavlju. Ovaj posjet promijenio mi je život, pomogao mi da prihvatim neke stvari iz prošlosti, zatvorim neka poglavlja«, kaže Dorde za koga je brat od strica Nikola Čuvardić uradio obiteljsko stablo s podacima o rođacima nekoliko naraštaja unatrag.
»Bili su 1985. godine tri mjeseca na salašu na Bezdanskom putu, kod nas u Sombru. Kada je ušao u našu kuću u Somboru, prepoznao je sobu u kojoj je bio«, kaže Nikola.
I još ponešto se urezalo u Dordevo sjećanje: u avion za put u Kostariku, s nekoliko presjedanja, sjeo je sa željom da drage ljude koji su ga prigrlili kao da nije bilo prekida od 40 godina vidi što prije. U šali su rekli da će oni svi za Kostariku, ali ima ih toliko da će morati unajmiti cijeli zrakoplov.
Dorde je od Sombora, preko Španjolske i Kanarskih Otoka do Kostarike sačuvao Priče za laku noć iz djetinjstva, a s ovog putovanja za Kostariku nosi monografiju o Somboru, obiteljsko stablo, obiteljske fotografije koje su snimljene tijekom njegovog boravka u Somboru i srce u kome su svi njegovi Čuvardići, na koje i sam likom sliči.
Z. V.
