Arhiv tekstova
Zlatni klasovi na oltaru vječne ljubavi
Večer uoči Dužijance rezervirana je za Svečanu Večernju – pjevanu večernju molitvu koja je u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske duhovna priprema za proslavu Dužijance.
Svečanu Večernju godinama predvodi katedrali župnik mons. Stjepan Beretić, koji iz godine u godinu svojim riječima u propovijedi dirne sve nazočne. Istina je da Večernja nije nešto što se može pohvaliti brojnošću vjernika, ali oni koji dođu sigurno odu svojim domovima obogaćeni duhovno, ali i svjedočenjem o tome koliko se i kako voli Dužijanca. Najbolje tome svjedoči knjiga mons. Beretića Dužijanca u srcu u koju su sabrane njegove propovijedi s Večernji.
Ove godine mons. Beretić je među ostalim rekao:
»Ovih dana naša se pjesma slijeva u drage riječi: ‘Blagoslovljena ova zemlja moja iz koje sam došao na sunce među ljude. Blagoslovljene njive naše, koje nam rode i darivaju zlatne klasove. Tvrde ruke seljaka, koje nas hrane kruhom svagdanjim. Blagoslovljeni zlatni klasovi koje mi nosimo na oltar vječne ljubavi’. I večeras molimo blagoslov, čuvaj Gospodine ove ljude na dragim našim poljima. Te su riječi zanijele gospara Milana Asića da ih obuče u svečani napjev, a mi ih slušamo kao himnu Dužijance. Večeras smo molili Svjetlost neprolaznu da u srca naša svjetlost lije. Vjerujemo, oni koji donose svjetlost u tuđe živote nikada ne hodaju u mraku. Svi smo željni sreće, a sreća je kao žito. Nema ga pravo trošiti drugi do onaj koji ga proizvodi. Neka Bog dâ da bar uoči Dužijance mi budemo ljudi koji zrače srećom«.
Mons. Beretić podsjetio je vjernike i na natjecanje risara, gdje, kako je rekao:
»Vidimo kako se zaista u snoplje jati klonulo žito. Puni smo Božjih darova. A da oni dođu do nas i Bog i mi računamo na svoje ruke, na svoj rad i zalaganje. Zato mi tako cijenimo čovjeka sa zemlje, ratara, poljoprivrednika. Zahvaljujemo Bogu i za zdravlje jer zdrav čovjek može više i bolje. Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Gospodnje. Hvalimo ime Božje jer veliki su ovo dani i nitko ih osim Tebe, Gospodine, ne može uzvisiti. Zaodjenuo si polja mladim žitom, rijeke si napunio bistrom vodom, razgrnuo si oblake na sve četiri strane i sad se raduju šume u svježe lišće odjevene, raduju se ptice raširenih krila pod Tvojim svodom. Gledam ljepotu i mislim: Ti si me iz mog ništavila doveo i sve si za moj dolazak pripravio i dao si mi oči da vidim, da vidim velika djela Tvojih ruku i dao si mi uši da slušam kako sve u Tebi govori i usta da se zahvaljujem na darovima koje si za mene pripravio«.
Uz predvoditelja Večernje prisustvovao je i biskup Subotičke biskupije Franjo Fazekas, kao i svećenici ove biskupije.
Kako bi Večernja bila zaista svečana, svake godine se za to pobrine Katedralni zbor Albe Vidaković i solisti pod vodstvom mo. Miroslava Stantića.
Po već ustaljenom rasporedu pri kraju Večernje bandaš Slađan Bošnjak i bandašica Lucija Ivanković Radaković prinijeli su na oltar krunu – simbol Dužijance koju su za ovu godinu izradile autorice Marija Dulić i Katarina Skenderović.
Kruna, kako je na konferenciji za novinare rekao predsjednik UBH-a Dužijanca mons. dr. Andrija Anišić, predstavlja logo ove udruge s dva križa i grčkim slovima A i Ω koja simboliziraju Krista koji je alfa i omega svega.
Ž. V.
