Arhiv tekstova

Danas, na Veliki petak, spominjemo se muke i smrti Isusove. Veliki petak je jedini dan žalosti u Katoličkoj crkvi. Vjernici su zaokupljeni molitvom i šutnjom. Odlazi se na križni put, na groblje i navečer na obrede u crkvu, gdje se čita ili pjeva muka Gospodinova. 

 

Velika subota 

 

Velika subota je namijenjena uređenju kuće i okućnice, kao i pripremanju hrane za najveći blagdan. Također, običaj je nošenja jela na blagoslov u crkvu. Običaji se razlikuju od mjesta do mjesta, a često i između obitelji. U pletenoj košari se na blagoslov nosi domaći kruh – kolač, kuhana šunka i jaja, kuhana ili pečena kobasica, pečena janjetina, gorko zelje – obično hren, sol i voda. Sve se prekrije rađenim ručnikom ili šlinganim rupcem. Obično kućanice imaju poseban ručnik ili rubac koji se koristi samo za ovu prigodu. Blagoslovljena hrana se ne jede sve do poslije uskrsnuća ili do nedjelje ujutro. Mrvice blagoslovljene hrane koje ostanu, kao i kosti se ne bacaju, nego se spaljuju ili zakopavaju u zemlju. Također se ne daju ni životinjama, kako one ne bi po blagoslovljenoj hrani gazile. Dio blagoslovljene hrane se davao siromasima, a onima koji prose ispred crkve obično se davala hrana prije blagoslova, kako ne bi blagoslovljenu hranu ostavljali na zemlju, bacali ili što slično.

Djeca obično na Veliku subotu poslije podne pripremaju gnijezdo za uskršnjeg zeca, koji po običaju i tradiciji djecu dariva pisanicama i drugim darovima. 

U večernjima satima se ide u crkvu na obred uskrsnuća. 

 

Čuvari Božjeg groba

 

Trebamo spomenuti i sačuvan običaj čuvara Božjeg groba. Čuvari su mladići, ili u manjim mjestima odrasli muškarci, obučeni u svečana odijela s bijelo-žutom trakom (papinom zastavom) vezanom na nadlaktici, kao i bijelim rukavicama na rukama. U subotičkoj katedrali i drugim župama okolice Božji grob čuvaju momci obučeni u mušku svečanu narodnu nošnju (košulja, sako, čakšire i čizme). Oni se smjenjuju u odreðenim vremenskim intervalima, što ovisi o broju čuvara. Grob se čuva od Velike subote ujutro sve do vazmenog bdijenja, kada jedan od čuvara svečano objavljuje sveæeniku da je Isus uskrsnuo. 

 

Uskrs – Vazam 

 

Uskrsna nedjelja započinje ranim buđenjem svih ukućana, čestitanjem i zajedničkim objedom, kada se blaguje blagoslovljena hrana. Djeca hitaju do gnijezda kako bi vidjeli što im je zeko donio. 

Na Uskrs je neizostavna svečana sveta misa, te svečani ručak. 

 

Vodeni ponedjeljak 

 

Na uskrsni ponedjeljak sačuvan je običaj polijevanja djevojaka i žena, te se on zbog toga naziva i Vodeni ponedjeljak. Momci polijevači, spremljeni u narodne nošnje ili u svečana odijela, idu k djevojkama i polijevaju ih vodom, što je danas zamijenjeno kolonjskom vodom i parfemom. Djevojka polijevače daruje šarenim jajetom, narančom i kiti ih cvijećem. Nekada je običaj polijevanja vodom znao biti vrlo neugodan za djevojku, jer su je dva momka držala za ruke, a treći polijevao vodom iz bunara. Djevojke su se zbog toga na Vodeni ponedjeljak morale više puta presvlačiti, pa iako im je bilo neugodno zbog hladne vode, dičile su se brojem mokrih ruha i brojem momaka koji su ih polijevali.